Jazzie

Svi vi koji ne živite u metropoli, nemate pojma što propuštate. Naime, svakodnevno putovanje na posao automobilom u ovom gradu je nezaboravno iskustvo! Naravno, i povratak je uvijek zanimljiv, ali nakon 8h provedenih na poslu ljudi su umorni, ali sretni što idu doma. Ujutro su pak, živčani, nadrkani i nenaspavani...

Po izlasku iz svoga doma, ukoliko ne živite u obiteljskoj kući, trebate pronaći svoj automobil. Probate se u glavi sjetiti na kojem ste ga parkingu ostavili jer se naravno svi dani u tom trenutku pomiješaju u vašoj glavi. Najbolja solucija je džip jer se bar brzo može uočiti. Važno je imati i udobnu obuću na nogama jer je auto uvijek kilometar udaljen od zgrade, jer bližeg parkinga jednostavno nema. Ovaj grad nije računao na toliko automobila.

Gužva vas dočeka već na prvom izlasku na neku glavniju cestu, a alternativu nemate. Zapravo, lažem, alternative uvijek postoje, ali su odavno otkrivene pa su jednako zakrčene kao i ovi uobičajeni pravci. Nakon što ste uspjeli iz svoje sporedne ulice izaći na glavnu (netko je nakon 5 minuta čekanja stao i propustio vas), stojite u koloni i čekate. Auto izbacite u ler i možete čitati novine, našminkati se, pjevati/vrištati (to je moja metoda za buđenje), kopati nos i slično.

Na onom semaforu gdje sječete tramvajsku prugu, sigurno ćete ostati u raskršću, što će ZETovac jedva dočekati da nagazi na ono svoje kravlje zvonce. Ako buđenje-vrištanje ne uspije, ovo će sigurno! Možete mu se pokušati maknuti, ali teško da ćete uspijeti... Normalne trake su zakrčene, žuta isto tako. Nakon koju minutu, zajedničkim snagama svih vozača oko vas, uspijet ćete se maknuti sa pruge.

Slijedi vožnja po žutoj traci jer je ipak malo brža od ove obične, previše je autiju da bi vas policija kaznila, a u „običnu traku“ se i ne možete prestrojiti jer vas vozač Bistra-kombija iz Koprivnice neće pustiti da se ubacite! Ako se kojim slučajem na nekom semaforu trebate polukružno okrenuti, očekujte da svi iza vas trube ko sumanuti, iako ne činite nikakv prekršaj.

Na semaforu na Savskoj kod Zagrepčanke će vam kolporter lupiti Plavim oglasnikom po autu. Prešutiti ćete. Po povratku (a vi se još uvijek niste pomakli s mjesta) lupiti će opet, ali samo vama i nikome drugome. U tom trenutku spremni ste otvoriti prozor i uzviknuti „odi u pičku materinu, kretenu nedojebani“, ali semafor se pali i morate ići.

Po dolasku na radno mjesto nećete naći mjesto za parking. Vrtiti ćete se bar pola sata ukrug i na kraju ostaviti auto kraj ceste, u blizini zebre. Ali nema brige, kaznu nećete platiti jer nema toliko policije u ovom gradu da napiše kaznu svima koji su pogrešno parkirani. Sretni ste jer ste danas tako brzo, lako i bezbolno stigli do posla, i nadate se da ćete na kraju radnog vremena, naći auto neoštećen (strgan retrovizor odavno ne smatramo ozbiljnim oštećenjem).