Jazzie

I što da vam još pišem? Puno sam toga još lijepog vidjela u Berlinu što me manje ili više oduševilo. Posebno mi je bio zanimljiv muzej pod imenom Berlinska priča, u kojem se na vrlo atraktivan način pokazuje povijest grada od samih začetaka do današnjih dana. Izuzetno je zanimljiv baš u onoj fazi Drugog svjetskog rata i kasnije podjele. Definitivno must-see kada navratite u Berlin. Najbolja mi je bila prostorija u kojoj se u jednom kutku nalazi tipična soba u Istočnom, a u drugom u Zapadnom Berlinu – dvije stolice, stolić, radio/tv, kauč – tako isto, a tako različito...

Posjetila sam i zgradu Bundestaga, poznatu pod nazivom Reichstag. Prije je baš tu u blizini prolazio Zid, tako da se točno vidi gdje je bio. U čitavom gradu, na mjestu Zida su ostavljene posebne kockice koje ga simboliziraju. Zanimljivo je da se na vrhu Reichstaga nalazi jedna staklena kupola na koju se može i popeti. Pogleda na grad je fantastičan. Inače mene je to podsjetilo na pariški Louvre jer kako je tamo staklena piramida u kontrastu sa starom zgradom, tako je i ovdje ta kupola dodana na zgradu. Ispred Reichstaga se nalazi predivna livada na koju Berlineri ponekad dolaze, samo da bi ležali u travi i sunčali se. Inače, moram sada primijetiti da je u velikom dijelu svjetskih, ili ajde barem europskih metropola (nisam baš cijeli svijet prošla) najnormalnije da ljudi leže za sunčanih i toplih dana na travici usred grada, dok to kod nas rade samo pijani punkeri ili hipiji. Pretpostavljam da je to zato što si mi „kulturni ljudi“ ne želimo umočiti guze u pseće drekece. Ali to je već za neku drugu raspravu...

Bila sam i u dvorani Bundestaga gdje nam je održana prezentacija o povijesti Reichstaga i današnjem Bundestagu. Vrlo rado bi vam nešto prenjela od svega toga što je vodič ispričao u tih pola sata, ali nažalost, on je svoj dio izverglao izuzetno brzo tako da ga ništa nisam shvatila. Naravno, na početku sam bahato rekla da ne treba na engleskom, nego da može na njemačkom pričati, da ću ja sve shvatiti... Inače, mogu reći da je njihovim parlamentarcima lošije nego našima. Kada žele nešto reći moraju se ustati do glavne govornice, a ne samo podignuti guzu s mjesta i upaliti osobni mikrofon. Također, prebrojavanje glasova se vrši ručno, a ne elektronski jer njima se kakti sviđa taj tradicionalni način. Je da, nakon kaj su nama, za koliko ono stotina tisuća, prodali Siemensov sustav za elektronsko glasovanje, koji btw ne radi kak spada!

Ne znam da li znate da je simbol Berlina onaj čovječuljak sa semafora, koji vam se (crveni ili zeleni) upali za pješake. Priča je pomalo smješna. U Istočnoj Njemačkoj je čovječuljak na semaforu bio simpatičan – sa šeširićem i kao veseo, dok je u Zapadnoj bio onaj obični normalni. Kako su mijenjali semafore, nakon ujedinjenja, počeli su svuda stavljati te obične čovječuljke, na što su se Istočni ljudovi pobunili jer je njihov čovječuljak bolji i ljepši. To nekako simbolizira tu podjeljenost, različitost. Jer i dan danas postoji određeni ponos u ljudim prema dijelu (bolje reći strani) Njemačke iz koje dolaze.

Posjetila sam i ostatke Zida (1961-1989) u blizini Istočnog kolodvora, sa istočne strane. Danas kad čovjek stoji pored te hrpe betona uopće nije zaplašen i ne shvaća koliko je života tu palo, i koliko je patnje on prouzročio. Zid je oslikan, ali nažalost su divljaci to sve išarali. Valjda svaka budala koja je tu došla (turisti!) se morala potpisati preko umjetničkih djela, prvenstveno talijani i španjolci. Inače, sa te strane zid prije nije bio oslikan jer Istočni režim to nije dozvoljavao, nego je to iscrtano tek nakon službenog pada Zida. I svakih par godina umjetnici se vraćaju, kako bi obnovili svoje crtarije. Btw, suvenir koji sam si donijela iz Berlina je upravo oslikani komadić Zida (i možete mi do preksutra tupiti da to uopće nije s tog zida, ja tvrdim da je!).

Subotnju večer u Berlinu sam provela u jednom fantastičnom disku sa 5 florova, na kojima se pušta različita mjuza pa tako si svatko izabere što mu odgovara. Pogledala sam muški i ženski striptiz, dobila besplatno kondom (nisam ga upotrijebila, dragi) i naplesala se do mile volje. Ipak, treba još reći da su cijene paprene, ali opet ne toliko koliko u Londonu ili Parizu. Samo garderobu sam platila 1 euro, što je tri do četiri puta više nego što bi ju čovjek u Hrvatskoj platio.

THE END

(photos by Jazzie - Berlin Story, Reichstag, kupola@Reichstag, Berliner Mauer)