Jazzie

Zanimljivo je da Berlin ima i jedan otok usred grada, koji je s ostatkom kopna povezan mostovima sa svih strana. Na tom otoku nalazi se sve i svašta. Između ostalog i Berlinska protestantska katedrala. Prošla sam već dosta katedrala i crkava u cijelom svijetu pa su me odavno prestale oduševljavati, osim ako nešto baš posebno ne nude, a to tu nisam pronašla. Sve u svemu, mislim da bi fasadu trebalo urediti. Ispred se nalazi ogromna livada sa jednom fontanom i upravo tu sam pojela svoj berlinski ručak. Sjedeći na travi, požderala sam (pojela je preblaga riječ) svoj prvi pravi Döner Kebap. Od toga dana moj život više nije isti... Zezam se! Dakle, zbog ogromnog broja Turaka u Berlinu (moj prijatelj iz Istanbula kaže da je Berlin, turski otok), ovdje se može pronaći najbolji Kebap na svijetu. Ali čak i Turci priznaju da je u Berlinu bolji nego u Turskoj. Bio je jednostavno fantastičan, tako da sam za svojih berlinskih dana jela sam „kebapove“ za ručak...

Odmah uz Katedralu nalazi se i jedna predivna komunistička zgrada (čisto da ne zaboravite da smo u istočnom dijelu), zvana Zweifel – u prijevodu dvojba. U drevna vremena Zida zgrada je korištena za razne državne službe, a danas je prazna. I trebalo bi ju srušiti... Ali problem je što su temelji tako duboko u zemlji da pri rušenju zgrade postoji opasnost da bi se i sve ostale u blizini srušile, prije svega Katedrala. U nedostatku novca, neki smatraju da je možda i bolje da tu ostane kao simbol nekadašnje podjeljenosti. Na moje pitanje da zašto je treba srušiti, neka je jednostavno čitavu urede, nisu niti berliner znali odgovor...

Na otoku se nalaze neki muzeji, od kojih sam ja posjetila Nacionalnu galeriju i Pergamon. Nacionalna galerija sadrži slike i skulpture iz 19.stoljeća, koje iskreno da vam kažem nisu mene uopće impresionirale. Tu se nalaze djela većinom njemačkih umjetnika, koji su meni apsolutno nepoznati, te par stranaca – posebice ističem par djela francuskog impresionizma Moneta, Maneta... Ipak, nakon što sam posjetila pariški Orsay i Louvre, moji standardi prema muzejima su dosta porasli pa je svaki sljedeći bez veze... Muzej Pergamon je pak i više nego zanimljiv. Iako ljudi budu njime najčešće oduševljeni, mene je zgrozio. Šok je mala riječ, za ono što sam doživjela.

Naime, tamo se nalaze umjetnička djela drevnih kultura – iz Babilona, Mileta, Egipta... Ali, ne nalaze se tu samo skulpture ili dijelovi nekih građevina, nego su pametni Njemci dovukli čitave zgrade! Ne vjerujete mi? Pogledajte samo sliku (fotka je malo bijela jer se ispred ostataka nalazi mreža). Iz samo njima poznatih razloga nekakvu zgradu iz Mileta su rastavili u dijelove, dopremili samo Bog zna kako do Berlina i tu u muzeju opet sastavili. Pa zakaj bi Švabe išli u Grčku i gledali to u prirodnom okruženju, kada mogu prošetati do najbližeg muzeja i pogledati to u svojoj zemlji. Isto su napravili i s nekakvom cestom i vratima iz Babilona - da dovukli su čitavu cestu. Na moje pitanje dojčerima zašto su to napravili, da to meni nikako nije normalno, ponosno su odgovorili da su oni tako zapravo to sačuvali jer bi inače vjerojatno bilo srušeno... Možda u Drugom svjetskom ratu, a? Zgrožena, kontaktirala sam i svoje grčke prijatelje, rekavši da ne shvaćam zašto su dozvolili da se to odnese iz Grčke. Odgovor je bio – imamo mi toga još dosta, i u ovom trenutku postoje samo tri stvari koje želimo da se vrate u Grčku: Afrodita i Nikha iz Louvre-a, a treću sam zaboravila. Eto, samo mene je očito pogodila ta očigledna umjetnička sramota...

...

(photos by Jazzie - Berliner Dom, Zwifel, Alte Nationalgalerie, Pergamon Museum)