Jazzie

Estetske operacije su nekada bile pravi tabu, ali danas su skoro pa opće prihvaćena stvar. Sve više ljudi u Hrvatskoj, prvenstveno javnih osoba predvođenih Nevenom Ciganovićem, priznaje da se dalo umjetno doraditi. Sređuje se sve – od cica, sala, nosa, kapaka, jagodica, guze pa do najbizarnijeg slučaja za koji sam ja čula – vađenje sala iz bedara i upumpavanje u stidne usne.

Ja sam pak odmalena bila ovisna o svim vrstama teen/ženskih magazina, tako da me oduvijek salijeću naslovi tipa „budi zadovoljna onim što imaš“, „voli sebe kakva jesi“, „nauči prihvatiti svoje nedostatke“ etc. To je sve divno krasno i ja sam sebe odavno prihvatila, ali bože moj, pa nisam toliko savršena da ne bi baš ništa htjela promijeniti.

Razmišljam da mogu/želim/hoću/trebam nešto promijeniti (samo jednu stvar) što bi to bilo. Nisam trebala dugo razmišljati – definitivno nos. I uopće mi ga ne bi bilo žao. Dapače, ne garantiram da to neću za stvarno i napraviti jednog dana. Kada puknem. Stvarno ne volim svoj nos. Kada se pogledam u ogledalo to je uvijek ono što mi se ne sviđa. Kada pogleda sebe na fotkama, to je uvijek ono što me zgrozi – „pa ne izgleda valjda tako“. A ne do bog da me netko slikao iz profila – katastrofa. Moj nosonja nije nikako prilagođen mojoj faci i stvarno bi ga trebalo skresati.

Naravno, ljudi od bloga su svi savršeni, divni, Adonisi i Afrodite i ne bi nikada ništa na sebi mijenjali!