Postoji priča da za svakog od nas postoji bar jedna osoba na svijetu, koja izgleda kao naš blizanac. Oduvijek mi se to činilo pomalo nategnuto, posebice zato što je sličnost vrlo relativan pojam. Dogodilo mi se puno puta da mi drugi kažu da ličim na nekog, a ja tu sličnost nikada nisam vidjela. Govorili su mi da izgledam isto ko moja mama, Penelope Cruz, da imam grčku facu (što god to značilo), a prije dva tjedna su mi rekli da izgledam kao Poli. Ne, vi ne znate Poli.
Poli je jedna francuskinja, prijateljica od moje prijateljice, koju nisam poznavala. Rekli su mi da smo nevjerojatno slične, ali da ja tu sličnost vjerojatno neću niti primijetiti (kako to obično biva). Tu večer smo išli van čitavo društvo, a frendica je trebala doći kasnije. Dok smo čekali ispred jednog kluba u redu, pridružila nam se jedna djevojka. Poli. Odmah sam je prepoznala. Kako? Žena izgleda isto kao ja! Kao da me neko preslikao. Copy/Paste.
Od kuda da počnem? Visoka kao ja, kilaža kao moja, građena kao ja, oči iste boje kao moje, kosa (nova boja, molim lijepo) ista kao moja (ista podloga i isti pramenovi). Ja na sebi traperice vrlo karakteristične boje, specifičnih džepova, na mjestima izbljedile, malo podfrknute dole, bez remena. Ona hlače na istu foru ko moje, također podfrknute. Ja tamnocrvene lakirane špic cipele niske pete i mrežaste čarape. Ona crne niske špic cipele i čarapke na malo širu mrežu. Ja crnu majicu sa lađa izrezom, ona crnu sa V-izrezom. Ja crni mali Sisleyev sako od samta, ona crni Zarin sako od buklea. Ja malu crnu H&M torbicu, ona drugi H&Mov model koji bi ja isti tren kupila da nije rasprodan. Žena našminkana kao ja, vrlo decentno – malo pudera, rumenila, maskare i sjajilo. Na ruci srebrni sat iste kompanije kao i moj.
Jučer sam vidjela i njezinu sobu, i njezin ormar. Soba prepuna slika Anne Geddes koju ja obožavam, na noćnom ormariću ikeina (da
kulerico, baš ta ikea) lampa koju sam ja htjela zadnji put ubosti. U ormaru odjeća koju bih ja isti tren navukla na sebe. Mislim, totalna jeza.
A da stvar bude bolja, ja ne mogu skinuti pogled sa žene. Cijelo vrijeme buljim u nju i pokušavam naći nešto što nam nije zajedničko. I našla sam – ne sviđa mi se njezin parfem. Ona stavlja Angel, dok su moji omiljeni Allure, Rush I, Light Blue... Eto, to je razlika. Ajde bar nismo klonovi.
Nisam vjerovala da takvo nešto postoji. Fizička sličnost je očigledna. Ukus identičan. Nevjerojatno...
I dragi, zaboravi odmah na trojac ili kako bi Poli rekla „menage a trois“!
