Jazzie

U zadnje vrijeme sam super. Osjećam se izvrsno! Zadnjih dva tjedna mi je bilo toliko dobro da se iskreno pribojavam onog što slijedi. Znam da zvuči čudno, ali u mom životu postoji nekakva kozmička ravnoteža koja se uvijek održava. Inače mi se događaju dobre i loše stvari naizmjence, održavajući ravnotežu poput hodača po žici u cirkusu. Na jedan uspješno položen ispit, mora doći jedna velika svađa. Na jednu tešku prometnu nezdgodu, najljepše putovanje moga života. I tako vam je to kod mene. Dobro i loše se ciklički izmjenjuje.

Ali zadnja dva tjedna događa mi se samo dobro. Što god taknem pretvara se u zlato. Metaforički naravno. Razmišljam da i loto počnem igrati. Ali ne samo da mi se dobre stvari događaju nego je moj inače promjenjivi i uvijek namršteni temperament postao mekan, dobar i odlično raspoložen. Zadnja dva tjedna gotovo sve mi je po volji, sve ide kao po špagi, sve je pet. I da - to me brine. Nadam se da sada neće uslijediti jedno tmurno razdoblje, kako to inače kod mene biva. Nadam se da nakon ovog zadovoljstva neće doći razdoblje mraka.

Imam velike planove ispred sebe. Velike promjene me očekuju u sljedećih mjesec dana. Želim da sve bude dobro. Ali ova paranoja, stečena iskustvom (a ne maštom) me malo počela izjedati. Ne puno (jer stvarno sam dobre volje), nego onako malo mi visi u zraku. Bojim se da se nešto loše ne dogodi, da kompenzira ovaj duži period dobra.

Želim vjerovati da sami upravljamo svojom sudbinom. Da sama mogu svojim optimizmom i pozitivizmom utjecati da mi se dobro događa. A dobro mi je sada. Želim da potraje. Zauvijek. Ali što ako je stvarno sve već odavno zapisano i mi na to nemamo utjecaja? Možda smo stvarno tu zbog ravnoteže među zvijezdama...