Jazzie

Jako me zna ispizditi kada dođem negdje u javni WC i onda čujem nekog drugog kako piša. To mi je stvarno iritantno i odvratno. Ok, znam ja da svi mi imamo svoje potrebe, da svi kakamo i piškimo, čak i oni za koje vjerujemo da su bogovi sami i da ne rade takve "prljave" stvari, ali zar ja stvarno moram slušati druge dok piške... To mi se nikak ne sviđa. A to vam je kod nas, neizbježno. Jedini spas bi mi bio uvijek trčati doma na WC. Ozbiljno, moja kupaonica je jedino mjesto na svijetu, valjda, gdje mogu slišati žuborenje samo svog mlaza.

Problem su zapravo stvorili građevinarci. Ili možda arhitekti. Ili, kad bolje razmislim škrti investitori. Ma zapravo, zbog svih njih se to događa. Uvijek naprave veliki toalet i onda nekim kvazi pregradama pregrade kabine sa WC školjkama. Fino su mogli napraviti zidić, mali, tanki, koji ide od poda do stropa. A ne, oni stave na nosače nekakve daske visoke 2 i pol metra. Tak da je zvukovi i miris dolaze odozdola i odozgora. Ma, imate pravi surround. Sigurno znate taj zvuk, gusti mlaz mokraće lupka o keramičke stijenke jeftine školjke. I odmah da primijetim da je nevjerojatno kako mlade i zgodne, elegantne žene, imaju tako guste, živčane mlazove pišaće. Stvarno im to nikako ne stoji...

E sad, ja sam naravno otkrila točno jednu točku na stijenci školjke koju morate gađati da bi to žuborenje vašeg potočića (ili kao što rekoh, kod nekih i čitave bujice) bilo minimalno. To vam je kao u košarci kad gađate onaj ćošak onog nekakvog četverokuta na ploči i kad se od njega lopta odbije, uvijek upada u koš. Tak vam je jazzina točka na WCu. Dakle, iz polučučnja (naravno, nikada ne sjedam na školjku, osim doma), morate gađati onaj okomiti rub školjke. Ne sredinu, tam di je voda jer onda se grozno čuje, pa čak niti blizu vode, nego skroz uz rub. Samo naravno pripazite da se ne pomaknete previše k rubu pa da sebe ne popiškite. Naravno, to je samo kvazi rješenje jer se ti zvukovi u potpunosti ne mogu izbjeći.

Naravno, još je gora situacija ako osoba do vas obavlja dužu nuždu. Ili najgora, ako vi morate na dužu nuždu, a ne možete se strpiti do doma. E, onda nastaju problemi. Redovito se čuje tiskanje, onaj plonk kada drekić upadne u vodicu, ponekad koji vjetrić... I poslije toga treba još oprati ruke pored svojih piš-kaka-susjeda. Naravno, nitko ne gleda nikoga u oči - dapače, glave su nisko pognute.

Ne smijem zaboraviti ni onaj glupi osjećaj kad uđem u te kvazi-pregrađene WCe i vidim dole, uz rub, noge te susjedice po nuždi. I onda gledam cipele i razmišljam kakva je ženska. Mislite da se može pogoditi po cipelama i mlazu kakva je? Čini mi se da ne...

Posebnu kategoriju čine žene koje zapišaju dasku (pa ak ne sjedaš, lako ju možeš dignuti), one koje ubace uložak u školjku (jel tak i doma rade, baš me zanima), one koje ne početkaju zahod nego ostane onak kakavi, one koje ne peru ruke poslije (jel kao nisu niš prljavog dirale), one koje bace uložak u otvoreno smeće i ne zamotaju ga, nego mi sve poslije gledamo njihovu krv...

Zato, drage moje, pazite kak obavljate nuždu, nikad ne znate ko je pored vas u WCu... Možda baš neka dokona žemska koju jako muči vaš mlaz!