Jazzie

Hodala je gradom i ugledala ga na cesti. Bio je divan - svjetao, snažan i visok. Svaki njegov dio je izgledao prekrasno - kao da ga je neki renesansni majstor slagao po zlatnom rezu. Znala je da se nekim neće sviđati njegov nos, znala je da će neki naći zamjerke njegovoj guzi, ali njoj je bio savršen. Znala je da ga mora imati.
Upregnula je sva svoja sredstva, sve svoje čari i mogućnosti da ga dobije. Nije bio siguran, nećkao se neko vrijeme, ali na kraju je popustio. Sve zvijezde su se urotile da oni budu zajedno.
Kada su prvi put bili sami, prišla mu je i dotaknula ga. Dotaknula onako nježno i pažljivo. Otvorio joj je svoje srce. Polako je sjela na njega. Bio je tvrd i ugodan. Tražili su idealnu poziciju - malo naprijed, malo nazad, malo gore, malo dolje, malo pliće, malo dublje. I našli su je.
Upalio je svoj motor i pokazao joj punu snagu. Pratio ju je kuda god ona okrenula, pratio i slušao. Bio je njezin mali rob. Kada je prvi put primila njegov alat, znala je da će ga još dugo obožavati - onako veliki, precizan i lijep. Pri svakom dodiru glave on je mijenjao brzinu, prilagođavao se njezinim željama.
Nakon prvog puta redovito su se viđali. Svaki susret bio je novo zadovoljstvo. Uvijek se bio spreman pokoriti njoj i njezinim željama - nekada kratko i brzo, nekada polako i dugo. Znala je da ništa ne traje zauvijek, ali da će ovaj trajati skoro do vječnosti. Obožavala je svaku poru njegovog tijela i molila Boga da je nikada ne ostavi.
Pitali su je kakav je, tražili neki čudni ljudi da ga probaju, ali ga nikada nije dala. On je bio njezin i Božji. Znala je da on nikada drugu neće ni pogledati, osim kada ona to odluči. Znala je da koliko god mu bude dala, on će joj vratiti.
Kako ja samo volim svoj autić... :)