Jazzie

Razmišljam koliko je Internet zapravo iluzija, a koliko je stvaran? Prije sam bila uvjerena da se na ovoj mreži svih mreža svi prikazuju drukčijima nego što stvarno jesu, da je neki tip od 20tak godina, zapravo isfrustrirani frajer od 50tak... Ali upoznavši neke ljude u stvarnosti, shvatila sam da to nije uvijek tako. Blogerice koje sam upoznala su sve divne i predivne (beštijica, demjan, kišober, sanja, lilfish, šatrocosmo), i baš onakve kakvima se prikazuju ovdje. Nedavno sam upoznala i dio ljudi sa jednog foruma - također su ispunili sva moja očekivanja. Svi se oni, kao i ja, predstavljaju baš onakvima kakvi u stvarnosti jesu. Nema onog američkog sindroma.

Primijetila sam da su žene puno iskrenije na Internetu. Ako su plašljive u stvarnosti takav im je i cyber-identitet, ako su hrabre i odlučne, i ovdje su takve. Dok su muškarci često na Internetu frajeri i face, dok su u stvarnosti manji od makovog zrna. Ipak, nisu to neka veća odstupanja. To je samo stvar samopouzdanja. Nema velikih laži.

Ali razmišljate li ikada tko sve ovo čita. Jer, ako imate bilo kakav counter možete vidjeti da je broj posjeta osjetno veći od broja komentara... Sigurno postoji bar netko tko vas potajno čita. Bar neki bolesnik. Bar neka budala. Bar neki zlostavljač. I razmišljam, da li se on hrani mojim emocijama, mojim doživljajima... Da li on mašta nekakve čudne stvari o meni...

Čitam u današnjem Večernjaku, da su muž i žena u Americi seksualno zlostavljali svoje osmomjesečno dijete. Da, da, dobro ste pročitali - 8 mjeseci staro dijete. Sad su ih zatvorili, a djecu dali u dom. Strahota. Užas. Ali to su mladi ljudi... Takvi postoje i kod nas, a ne samo preko bare. I vjerojatno koriste Internet. Možda je netko takav bio već na vašem blogu i čitao vas. Možda vam je ostavio komentar... Možda je to i neki od blogera koje redovito čitate i oni čitaju vas.

Znam, zvučim kao teorija zavjere, ali stvarno mi je muka kada shvatim da je ovaj dio mene dostupan i nekima kojima ne bih željela da bude. Dakle, svi bolesnici, umobolnici i budale, marš sa moga bloga!