Jazzie

Simbol Pariza je definitivno Eiffelov toranj. To je prva stvar na koju bilo koji stranac pomisli kada mu netko kaže Pariz. Ipak, tipično za parižane - ne mogu ga podnijeti. Njima je to obično željezno ruglo kojemu se horde turist bezrazložno dive. Ili barem tako izjavljuju. Mislim da su oni zapravo preponosni na njega, ali im je neugodno to priznati, reći na glas. Kako bi samo bilo da se osoba sa stilom i ukusom divi željeznoj konstrukciji koja zapravo nema nikakvu svrhu.

Konstruirao ga je 1889. godine Gustave Eiffel za Svjetsku izložbu. To je trebalo biti simbolično jer se te godine slavila i stota obljetnica Francuske revolucije. Visok je 324 metra. Svečano je otvoren 31.03.1889. godine i otada ga je posjetilo više od 200 milijuna posjetitelja iz cijeloga svijeta. Ima tri etaže za posjetitelje: prvi i drugi kat, te vrh. Do njih se dolazi liftom i to orginalnim iz vremena gradnje (naravno, sa manjim preinakama). Nažalost, u siječnju nije bilo moguće ići na vrh jer se radilo na rekonstrukciji tako da sam mogla ići samo do druge etaže. Na prvoj etaži se nalazi restoran u kojemu je moguće piti kavicu ili pojesti nešto s predivnim pogledom na grad, manje klizalište (ipak, veće nego ono što kod nas bude na Trgu oko Božića), fast food, dućani i kafići te originalni ured Gustava Eiffela u koji je koristio do kraja života izvodeći pokuse u njemu. Na drugoj etaži se nalaze dva dućana sa suvenirima te također kafić. Ulaznica nije jeftina: prva etaža 4.10 eura, druga 7.50, a vrh 10.70 eura (više od 80 kuna!). Do prve i druge etaže se može i stepenicama za 3.80 eura, ali to nisam niti pokušavala. Po noći je toranj osvjetljen tisućom žaruljica. Čini mi se da oni način osvjetljenja mijenjaju jer se sjećam iz filmova da je bio drukčiji. Sada su to bijele žaruljice koji jako brzo "žmigaju".

Pogled na grad (s II.etaže) je divan. Ne mogu sa sigurnošću reći, ali vjerujem da bi s vrha bio veličanstven, ali bi sve bilo nekak presitno - ne bi se vidjeli detalji. Možda. Sa jedne strane puca pogled na rijeku Seinu i "mali New York" kako zovu dio grada sa poslovnim neboderima, sa suprotne na predivan ogroman park. Dokle god vam pogled seže vidi se grad - nema mu kraja (> 6 milijona stanovnika).


Mnogi turisti zbog cijene i gužve na ulazu odustaju od posjeta tornju. Ipak, mislim da je to velika šteta. Cijena je paprena, ali to je jedna od onih stvari koja se radi jednom u životu. Dobro, možda ja još jednom odem, ali čisto iz razloga što nisam bila na vrhu. Gužva se na prvi pogled čini velika, ali red ide poprilično brzo (ja sam čekala kojih 15tak minuta).

Zanimljivost koju sam negdje pročitala je da se za vrijeme snažnog vjetra vrh tornja ljulja samo par metara što je, i za današnje graditeljsko umijeće, fascinantno.

(photos by Jazzie, Eiffelov toranj, pogled s tornja x2)