Jazzie

Iako sam mislila da će snalaženje u Parizu biti problem, pokazalo se kao poprilično jednostavno. Imala sam malu kartu podzemne i grada, i sa time sam mogla kud sam htjela. Ono što je meni bilo zanimljivo, je da na jednoj stanici staje samo jedan metro. Ja sam se prije vozila podzemnom samo u Sidneyu i čini mi se da nije bilo tako. Naime, u Parizu ako želite na nekoj stanici presjesti s jednog broja na drugi, nije dovoljno samo izaći iz njega i pričekati na stanici drugi, nego se morate i malo prošetati tunelima do stanice drugog broja. Stanice različitih linija metroa su malo udaljene, ili samo na različitim nivoima. Uglavnom, sve je dobro označeno i zabune nema. Posebno me se dojmilo što na većim stajalištima, gdje se križaju mnoge linije metroa i RERa, imaju i one pomične trake (kao stepenice, ali idu po ravnom) koje vode putnike od jedne do druge linije pa se to presjedanje dosta ubrza. Čak na jednom mjestu imaju i eksperimentalnu liniju koja se kreće brzinom od 9 km/h, i tolika je fora da sam se dva puta vraćala i ponavljala tu vožnju. Iako kažu parižani da je i dosta opasna jer je već puno ljudi palo pri ulasku na tu brzu traku i silasku s nje.

Kad već toliko meljem o podzemnoj, mogu upozoriti one koji će putovati u Pariz da kartu moraju čuvati do izlaska, obzirom da se ona mora provući kroz automat i na ulasku i na izlasku iz podzemne.

Kada sam izašla, znala sam da sam u Parizu. Ako mislite da sam ugledala Eiffela, niste u pravu. I ako vam je netko rekao da ga u svakom trenutku možete vidjeti - krivo vam je rekao, jer ne možete (ali o tome u nekom od sljedećih nastavaka). Uglavnom, znala sam da sam u Parizu jer su oko mene bile sve divne i predivne zgrade sa lijepim kovanim ogradama na velikim prozorima, "pariški" kafići sa tamnocrvenim tendama i okruglim stolovima unutra, male pekarnice iz kojih se širio krasan miris, fast food na francuski način sa "baget" sendvičima koji ne samo da su fini, nego i izgledaju mrak... Treba li uopće reći koliko volim taj grad!?! Osjećala sam se kao Carrie iz "Sex & the City" kada je doputovala u Pariz. Jedino što sam bila u trapericama i tenisicama, a falio mi je i Alexandar Petrovsky.

Jedina stvar koja može stvarati probleme pri snalaženju gradom jest naći točnu lokaciju tj. ime ulice u kojoj se nalazite. Naime, te krasne tende od kafića često prekrivaju ploču s nazivom ulice, ali nije im za zamjeriti.

Prvo sam išla posjetiti Georges Pompidou centar. To je jedna od onih građevina čijoj su se gradnji parižani oštro protivili, a danas ju obožavaju. Izgledom je vrlo specifična i toliko različita od svega ostaloga u tom gradu. Izvana se nalazi mnoštvo cijevi koje su pofarbane u tri boje - plava, crvena i žuta. Svaka boja ima i svoju funkciju (žute su za ventilaciju čini mi se). Unutra se nalazi muzej (moderne umjetnosti), ali nisam bila u njemu. Pariz ima toliko muzeja da i čitav mjesec ne bi bio dosta da ih se sve obiđe, a moj odabir je pao na dva najpoznatija: Louvre i Musee d'Orsay.

Mrak je polako padao, a ja sam se laganom šetnjom uputila prema rijeci Seine i katedrali Notre Dame...

(photos by Jazzie, grad snimljen sa prozora Louvre, Georges Pompidou centar)