Jazzie

Kako se RER ("podzemni vlak") približavao centru Pariza, sve se više punio ljudima. Tako sam ja doživjela pravi kulturološki šok. Naime, kao osoba koja bi bez pardona prošetala na gay pride-u, koja je već u osnovnoj školi imala prijateljicu crnu kao mrak (dijete diplomata), koja se uvijek kune u nekakav "open-minded" stav u životu i koja bi odmah poslala na Goli otok sve one homofobične, rasiste i sl., ostala sam šokirana populacijom u podzemnoj željeznici. Iako sam očekivala dosta raznih naroda i rasa u Francuskoj, postotci su me iznenadili. Onako od oka, u podzemnoj ima 20 tak posto bijelaca. Ostali su crni, arapi i tunis-maroko face.

Svatko je u podzemnoj zaokupljen samim sobom i imam teoriju, da me netko pištoljem bez prigušivača upuca usred vlaka ili metroa, da nitko ne bi niti primijetio. Nije to kao kod nas, kada svi virkaju i promatraju svaku kretnju svojih suputnika. Meni su te strane face u nekom svom svijetu, u prvi trenutak djelovale "skeri". Stvarno je bilo neobično... Eto, takve se stvari dogode kad pošalju djevojku sa sela od jednog milijuna stanovnika, u grad sa preko šest milijuna.

Kada je došla na red moja stanica izletila sam iz mraka, ups vlaka i zakoračila prvi puta na pariško tlo. Bila je to stanica Cite Universitaire ili u slobodnom prijevodu studentski grad. To je, kao što i ime kaže, mjesto gdje se nalaze gotovo svi studentski objekti - administracija, dio predavaonica i gotovo svi studentski domovi. To područje je toliko veliko da se i oni koji tamo žive ne snalaze u potpunosti. Iako bi većina ljudi pomislila da su stud. sobe u Parizu nešto bolje nego kod nas, mogu se odmah predomisliti jer stvarno nisu. Sobe su totalni shit - izgledaju većinom jadno i samo se čeka kad će štakor izletiti od nekud. Ipak, ja sam imala sreće da sam bila smještena u domu 10tak minuta udaljenog od tog cijelog studentskog grada, i to najskupljem studentskom domu u čitavom Parizu. Tako da sam imala određeni luksuzu u obliku divnog interijera, kupaonice i kuhinje u sklopu jednokrevetne sobe, balkona. Cijena te sobe za studenta je 450 eura mjesečno.

Prvi obrok je bio u studentskoj menzi. Kada sam vidjela tetu kako baca hranu na tanjur, pomislila sam da je to isto kao i u našim menzama, ali već sa prvim zalogajem sam se predomislila. Okus je bio fantastičan! Kus-kus i kobasice, pecivo, mrkva na salatu i dva moussa - sve zajedno 2.65 eura.

Nakon jela odjurila sam na prvo razgledavanje Grada...

(photo by Jazzie, Cite Universitaire - glavni ulaz)