Jazzie

Nakon što sam praznila sve one čupko, veet i sl. kutijice do kojih 3h, te odspavala oko tri i pol sata, moja iritantna budilica je počela zvrndati i bilo je vrijeme za ustajanje. Ustala sam se, spremila i već bila na putu za zračnu luku aka Pleso. Obavila sam check-in sa svojih skromnih 14 kg prtljage (pa za jednu babu i zimsku robu, stvarno malo) i otišla na boarding gotovo sat vremena prije leta.

Poučena prijašnjim iskustvom, znala sam što znači boarding u zagrebačkoj zračnoj luci. Trebalo je proći kroz onaj detektor, a to znači skidanje, između ostaloga, i cipela i remena. Nisam u životu letjela puno puta, ali niti na jednom od aerodroma na kojima sam bila (Kuala Lumpur, Sidney, Melbourne, Prag, Riga, Paris CDG) nisam vidjela tolike gužve kao na našem, kod boardinga. Vjerojatno zato što je samo jedan waiting room za sve letove...

Nakon tog stripinga, došla sam do čekaonicu još kojih dvadesetak minuta prije ukrcavanja u one naše krasne buseve i odmah se zaletila do "djuti frija". Proljuškala sam okolo (krasnih stvari, čak na sniženju), ali sam odlučila da neću puno love trošiti jer ne znam koliko će mi trebati u Parizu. Ipak morala sam se bar s nečim počastiti - Diorov tekući puder je pao.

Pri ukrcaju u avion odmah se moglo zaključiti da je destinacija "fensi" - moji "flajt kompići" su bili Jakov Sedlar, Niko Pulić i onaj bogataš Marić sa obitelji. Btw, gospon Marić mi je na telki djelovao nekako hm..., ali u živo je totalno seksi. Vjerujem da podsvjesno djeluje na mene i činjenica da se radi o jednom od najbogatijih Hrvata...

Bila sam skeptična, ali Croatia Airlines me ugodno iznenadila. Avion totalno dobar, osoblje isto tako, usluga izvrsna... Pisalo se dosta po novinama negativno o njima, ali stvarno su bili dobri.

Nakon cca. dva sata leta, sletila sam na pariški Charles De Gaulle...


(photo by jazzie, sa druge etaže Eiffelovog tornja)