Jazzie

Da li vam se nekada čini da život prolazi pored vas? Sjedim pred kompom i razmišljam što mi se sve događalo ove večeri, ovog ljeta, ove godine. I nekako mi se čini kao da se to sve nije dogodilo meni, već sam ja samo promatrač koji gleda nečiji tuđi život. Netko proživljava ovaj moj život, a ja samo stojim, gledam i nemam baš nikakav utjecaj na njega.

Jeste li ikada razmišljali kako život prolazi, a sjećanja blijede? Ljudi s kojima sam nekada djelila sve i bili su neizostavni dio moga života, jednostavno sada žive nekim drugim životom u kojemu mene nema. Sjećam se kako sam s nekim ljudima 8 godina svoga djetinjstva proživjela, s kojima sam rasla i odrastala, svađala se i mirila, i mislila da znam sve o njima, a sada se nekih imena niti ne mogu sjetiti. Sjećam se ljudi iz srednjoškolskih dana s kojima sam prožvljavala prve ljubavi, prva ispijanja kava, prvu cigaretu, a sada se s par njih čujem tri puta u godini, a ostale kao da je zameo vjetar. Ali ne samo da se ne viđam s njima, nego je i onaj osjećaj bliskosti nestao, više kao da ih ni ne poznajem.

Hh, možda je i Martinje pridonjelo ovom mom postu :) Sretan imendan svim Martinama i Martinima! A ja odoh u krpe.