Jazzie

Ja ću zadnjih par dana poluditi sa prometom u ovom gradu. Ne smetaju mi gužve, ne smetaju mi spori vozači, ali mi opako smetaju nekulturni vozači. Pa gdje je nestala ta vozačka kultura, ako je ikada i postojala.

Sjećam se jednog trenutka iz auto-škole - jedna od rijetkih situacija koja mi se usjekla u pamćenje. Vozila sam se po gradu i naišla na frajera koji se okretao na sred ceste. I ja sam propisno dala žmigavac, pogledala mrtvi kut, prešaltala u nižu i zaobišla ga. Bila sam uvjerena da sam sve napravila ispravno. Ali, instruktor se nije baš složio s tim - rekao je da je najgori vozač nekulturni vozač, da me sram može biti što nisam čovjeka pustila da se okrene do kraja, da svi misle tako što polože vozački da su jako pametni, a nitko ne zna da bez prometne kulture nema ispravne vožnje, da mogu voziti tehnički perfektno, ali ako nisam čovjek to ništa ne znači. I znate bio je u pravu. Znam kako se ja osjećam kada me nitko neće propustit, iako nekada nemate šanse da se ubacite u promet osim tako. Uglavnom, više nikada nisam ponovila tu pogrešku iz auto škole.

Ali zato, u zadnjih par dana susrećem u Zagrebu samo takve, nekulturne vozače. Prije par dana htjela sam sa Savske skrenuti na Zeleni val i nisam se na vrijeme odvojila za desno skretanje - zapravo u tome me onemogućio taj divni vozač koji se kao divljak dovezao po žutoj (tramvajskoj). I kako smo stajali na semaforu, lijepo sam mu trubnula i pitala ga da li me može pustiti ispred sebe, da ne zadržavam promet u traci za ravno, a on mi je bezobrazno odmahnuo da ne. Koji kreten možeš biti da ne pustiš nekoga ko te lijepo zamolio, ko se ne ubacuje zato što je prije toga pretekao kolonu dok si ti čekao, nego igrom slučaja, i tko je btw zbunjena ženskica od 22 godine??? Pa kakav to muškarac može biti? Papak, kažem vam ja.

Kako se ja često krećem po strogom centru grada, znam da ima nekoliko raskršća bez semafora, koja čovjek ne može proći ako ga netko s pravom prednosti ne propusti. I iako nas uče da u tim situacijama bi svatko trebao propustiti jedan auto, moram priznati da mi se dogodi da prođe i 20tak auti i da me nitko ne propusti. Ja sam upoznata s onim da se treba malo i pogurati, ali ako ne ide, jednostavno ne ide. Posebna kategorija su u tome žene - naime, nikada nisam doživjela da me jedna baba propustila. Muški, fala Bogu, kada vide mladu žensku uvijek popuste. Osim onog kretena iz prethodnog odlomka :)

Možemo pričati i o onim posebnim slučajevima kada trube jer čovjek stane da bi propustio pješake preko zebre - i to na semafora kada je pješacima isto zeleno! E pa to su mi pacijenti svoje vrste. Oni su se valjda rodili za volanom i ne znaju kako je to biti pješak.

I vrijeme je da završim. Za kraj dvije babe koje su me danas posebno iznervirale. Tražim ja parking po gradu i naiđem na frajera koji izlazi van. Ja lijepo upalim žmigavac da se kuži da ciljam na njegovo mjesto i čekam da čovjek izađe. I taman kad je on izašao, ja čekam da me auti prođu da si mogu luk uzeti, ženska ode ispred mene i hop - upali mi se u mjesto. Hm, i što sada napraviti? Znam da moj dragi takvima ne popušta, ako je muško odmah bi se i potukao ako treba, a žensku opako izvrijeđa, ali mislim si - neću se svađati s babom, imam vremena, budem našla drugo mjesto. I par sati poslije, druga koza mi opet skoro napravi isto - ovaj put sam na vrijeme reagirala, uletila sam prije nje i pod cijenu da se zaleti u mene, a na njezino negodovanje sam otvorila prozor i počastila ju izabranim riječnikom. Bila sam toliko iznervirana da, da mi je nešto odgovorila, išla bi ju tuć. Pa nisam ja budala, koja će se klanjati drugima.

Zaključak - kulture ljudi, kulture!