nedjelja, 22.02.2009.

Fire whispers ( Stutterfly ) ...

Hodam nepoznatom mračnom ulicom sa sluškama u ušima. Negdje oko 10 sati navečer je, 26. prosinca. Razmišljam o tome koliko sam se promijenila u samo godinu dana. Postala sam ''bahata'', rokerica/metalka (kako god hoćete), ofarbala se (stara bi rekla žarko crvena a zapravo je mahagonij crevena XD), ful sam našminkana, više me nije briga. Pokušavam ne misliti na onu odvratnu školu. Razmišljam o ono malo ljudi što mi znače nešto u životu. Seka. Kaj mi ona sad radi? Vjerojatno se svađa s Ninom ili podjebava Emiliju, LOL. Onda se sjetim svih onih usamljenih odmora u osnovnjaku. Kako smo samo ponosno hodale onim odvratnim hodnicima i bolio nas kurac što nam se smiju kada prođemo. Koliko smo provele odmora djetinjasto se smijući ili plačući jer ne možemo vjerovati da je svijet ovako sjeban. Jako mi fali. Jedva čekam Novu da se napijemo i napušimo pa da zajebemo sve. Stojim. Srce mi užasno lupa dok gledam s jednog kraja mračne ulice na drugi. Mah, boli me kurac. Nastavljam hodati. Vraćam se svojim zbrkanim mislima. Izbijam na odvratno poznatu ulicu. Fuj, osnovnjak. Pokušavam pobjeći od te odvratne zgrade. Kada sam prije dvije godine po posljednji put izašla iz te odvratne zgrade, nadala sam se da će mi biti bolje u srednjoj. O moj bože kako sam se samo prevarila. Jedino mjesto na ovom svijetu gdje se gore osjećam nego u osnovnoj. Kako sam se samo trudila da se svima svidim, da me prihvate. Koja sam glupača bila. To sam saznala kada sam upoznala Inu i Kezu koja su me tako razumjele da sam shvatila da sam bila takva idiotkinja. Ne trebaš se svima svidjeti. Uvijek ima osoba koje te razumiju i koje ti se neće smijati i staviti ti etiketu. Hvala vam na tome. Znam da ste uvijek uz mene. Hvala i Dodi s kojom se mogu tako nasmijati da me zna zaboljeti trbuh (bilo je predobro u Zg-u). Hvala nepoznatim ljudima koji su mi otvorili oči i pokazali kako je život vrijedan (Deky, be strong!!!). I na kraju hvala mojoj seki koja me razumije najbolje od svih i koja trpi sve one moje žute minute. VOLIM TE MOJA SEKO! Nikada nikada nikada te neću napustiti. Mwa...


00:42 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.