utorak, 15.07.2008.

Sama... Opet...

Opet sam sama... Jer je ljeto. Pred drugima se nasmijem i kažem: "Napokon kraj škole! Jeeej! Obožavam ljeto!" a zapravo u sebi mislim 'Usrano ljeto... Opet ću bit sama. Opet ću s nestrpljenjem iščekivat početak škole.' Jer kad nema škole nitko ni ne pomisli na mene. Nitko ne kaže: "Hej, šta mi Marija radi? Idem je nazvat." ili poslat poruku, what ever.

Nemojte me krivo shvatit, i kad je škola svi se ponašaju kao da me nema. Ali kada je ljeto to je tako izraženo da se želim ubiti. Svaki je dan isti. Zaboravim koji je dan. Jeli subota? Ili možda utorak? Svejedno... Dakle, ustanem oko 11 sati, izležavanje do 1 sat, doručak/ručak do pola 3, sviranje do pola 5 nekad i 6, gledanje televizije do ponoći, prežderavanje, spavanje do 11,... i ostatak znate. I tako SVAKI dan.

I onda stara kaže: "Ajde van Marija! Zašto si stalno u kući u zatvorenom? Zašto se ne zabavljaš kao druge cure? Zašto bla... Zašto... Bla bla bla bla..." I onda se stari nadoveže: "Da, samo čitaš te knjižurine, gledaš televiziju, bla bla bla..." i tako DOVIJEKA. Poželim vrištati!!! Zašto me ne ostavite na miru? Zar ne vidite da ja NEMAM s kim izaći kao ''druge cure''. I boli me k***c što su svi vani, opijaju se u nekom cajkaškom klubu, žvale se s njihovim dečkima/curama......

Uhhh... Zašto sam to spomenula? Dečko... Patim za njim... A on me ne želi ni pogledat. Tako mi i treba. Kad sam ružna glupača. Evo... Opet sam počela. A obećala sam si da me neće bit briga za tuđa mišljenja. Ali kad je on TAKO sladak. A ja TAKO glupa i ružna. Nikako si ne pašemo. NIKAKO! Osim možda u glazbenom smjeru... Ali kakve to veze ima??!! Ja sam luda za njim. A on misli da sam luda I ružna. Krasno.

Nemam ni u kojem pogledu sreće... Budimo realni, nisam pametna, nisam lijepa, nisam zgodna, PREvisoka sam, ostatak tijela isto tako grozan, jadna, nikakva, uvijek sama, s naočalama nagnutim nad debelim knjigama, i... i... Kužite šta hoću reć... Ja sam nitko i ništa! Ne znam zašto uopće postojim? Zato sam UVIJEK sama. Nisam imala prijatelja. Nemam prijatelja. Neću nikad imati prijatelja. Uvijek sama.



Kao ovaj prazni redak.




22:42 | Komentari 8 | Print | ^ | On/Off |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.