|
jucer sam razgovarao sa zuzi i sa starim...
razgovarali smo o mojoj staroj, o njezinim postupcima, o tome kako je tukla mene i moju sestru dok je drzala bebu u narucju, o tome u koju bi skolu upisao i opcenito o mom ponasanju i skoli...
priznao sam starom za drogu, i rekao mu da sam odlucio da cu prestati s time, da cu popraviti ocjene, jer glupo mi je biti netko sto nisam...
glupo mi je vise radit sranja, u skoli i na ulici, jer ne vodi nikamo...
jebes drustvo u kojem si prihvacen ako radis sranja i brijes na agresivu...
zuzi, tatina cura, rekla mi je da u tim depresivnim trenutcima treba misliti pozitivno, i na one ljepe stvari, na stvari koje ce nam zauvijek ostati u sijecanju kao sretna misao...
zivot je ljep ljudi, i zato kada ste tuzni, mislite na osobu do koje vam je stalo...
ja uvijek pomislim reakciju ivane, stare prijateljice iz zagreba, kada me je vidjela...
pomislim na duvu, koja uvijek razmislja pozitivno i koja je sretna u svakom trenu...
pomislim na dane u pilani kada smo mogli cuti petru i teu kako pjevaju dok smo mi bjezali od te buke...
i tada se sjetim da zivot i nije tako tezak...
|