Manipulirana
21.04.2009., utorak
Bono i ja....
|
Pitate se što ja stalno pišem o svom psu. No ja i on svako popodne provodimo zajedno budući da je sve do 16.h usamljen zbog toga što smo svi raštrkani, netko na poslu a netko u školi. On zna da smo zauzeti i do 16 sati je izuzetno strpljiv. Provodi vrijeme u dvorištu, igra se , drijema, promatra prolaznike...ptice i ne laje. Ali, kada dođe vrijeme oko 16.h malo zacvili i zalaje, kao da hoće reći...."ej, tu sam...sad sam ja na redu". I naravno, tko drugi nego Jasna, oblači stare cipele i jaknu i umjesto odmora poslije ručka, odlazi sa svojim Bonom u šetnju. Teško mi je samo kad sam bolesna, ali i tada svejedno otrpim i odemo se prošetati, jer cijenim njegovo strpljenje i razumijevanje dok nas nema. Tako mi odšetamo preko livada, puteljaka, grmova i šumica i nema nas bar sat i pol do dva...dok se Bono dobro ne umori....a onda slijedi svježa voda i večera. U tim našim šetnjama padne i pokoja fotkica na mobitelu. No na Uskrsnu nedjelju pošpotala sam ukućane jer samo ja idem sa Bonom u šetnju, pa su Robi i Marin odlučili otići samnom na Kamenjak u Premanturu na šetnju pored mora, a dan je bio prekrasan. Dunja nije htjela ići jer smo joj dosadni i jer je ona "dovoljno odrasla" pa bi radije išla sa prijateljima. Malo sam se uvrijedila, jer mislim da bi bar jednom u tri mjeseca mogli svi "u kompletu" otići u šetnju i da nikome zbog toga neće pasti kruna s glave. Na Kamenjaku je Bono otvorio sezonu kupanja "ljeto 2009". Najsmješniji je bio kad je doplivao do bove koja je špagom vezana za uteg plutala po moru. Ja sam ga zvala van iz mora, no on je bio uporan da tu bovu donese na obalu...he,he.. Budući da je tvrdoglav...pustila sam ga da se umori i shvati da to neće biti moguće.... Konačno je nakon duže brobe sa bovom odustao i vratio se na obalu, dahćući ko parna lokomotiva.... Dobro se otresao i odlučio odmoriti i osunčati....a pala je i seansa fotografiranja..... Dalje su nam dani tekli uobičajeno sve do subote 18.04.09. kada smo otišli u Rovinj na izložbu pasa koju smo ranije prijavili. I Marin je krenuo sa nama kao vrijedan pomagač, a i okinuo je nekoliko sličica na mobitelu za uspomenu. Mi smo izložbu ranije prijavili, još 19.03.09., i ja sam kopiju pristupnice, rodovnice i uplatu poslala na mail Kinološkom društvu u Rovinju naveden na pristupnici. Prijavila sam kategoriju pasa od 9-18 mjeseci i uiplatila iznos za psa s katalogom. No kad sam stigla u 9.30., nije nas bilo ni u popisu ni u katalogu koji sam platila. Sreća da sam donijela sve kopije sa sobom,pa me gospođa koja je bile za prijemnim stolom, a kasnije sjedila sa našim sudcem, ubacila naknadno. No od organizatora nisam dobila čak niti ispriku. za to vrijeme dok smo čekali da nas ubace nismo se mogli smjestiti negdje u hlad pa je Bono sa Marinom čekao uz ogradu pored ceste. Kako voli skakati i trčati prema ostalim psima morala sam ga vezati jer ga Marin koji ima isto kila ko i on nebi mogao zadržati na povodcu. U tom čekanju, Bono je uspio pokidati dva povodca, izložbeni i kožni koji sam nedavno kupila. Sva sreća da ga je Marin to primjetio na vrijeme i uhvatio ga za ogrlicu. Tako smo izložbu odradili sa metalnom ogrlicom i kratkim radnim povodcem na oprugu. Kad smo ušli u ring, Bono se preobratio...odradio ring trčeći pored mene i pogledavajući me, ne gledajući druge pse. Stav je odradio bez problema, iako smo ga vježbali dva dana prije.  A sucu Željku Žilniku je dopustio da ga prepipka. Nakon što ga je prepipkao i pogledao mu zube....potapšao ga je po glavi uz usmjeh i komentar......."ti glavati...". Zaradili smo ocjenu ODLIČAN i slijedeći opis:Mlad, snažan mužjak, dobre pigmentacije oka, pravilnog stava i pokreta. I onda smo se zadovoljni i umorni u 15.00 h uputili kući.... I sad...naravno, evo "corpusa delicti u slikama....." slijedećih naslova: Valjanje u travi.... Otvaranje sezone kupanja CAC Rovinj 2009 |
