|
|
Manipulirana
27.06.2006., utorak
POMOZITE MARIU
DA NE DUŽIM PUNO, OVO PISMO STIGLO MI JE POŠTOM NA FIRMU. POTREBNA JE POMOĆ OVOM DJEČAKU. JA SM UPLATILA KOLIKO SAM MOGLA. AKO ITKO OD BLOGERA IMA FINANCIJSKU MOGUĆNOST, MAKAR I MALU, NEKA SE PRIDRUŽI OVOJ AKCIJI.
NA INTERNETU SAM NA STRANICI UDRUGE SLIJEPIH PROVJERILA I DOBILA INFORMACIJU DA JE DJEČAK ZAISTA BOLESTAN I DA MU JE POTREBNA POMOĆ, JER SU GA I ONI DONIRALI SA SITNIJIM IZNOSOM I NA SPISKU JE ZA ŠKOLSKI PRIBOR KOJI KORISTE DJECA S POSEBIM POTREBAMA.
DA BI SAZNALI DETALJE PISMA I DOBILI PODATKE ZA UPLATU KLIKNITE NA OVU MALU SLIKU I OTVORIT ĆE VAM SE VEĆA I JASNIJA SLIKA.font>

|
23.06.2006., petak
Hrvatska-Australia 2:2
Nažalost, ništa nije pomoglo. Ispravno sam obukla navijački majicu, provjerila gaće i hlače i sve je bilo su savršenom redu, ali izgleda je netko od navijača u blizini imao bar gaće naopako obučene, jer ono jučer nije normalno.
Prvo, iskidali su mi živce do samog kraja, drugo primili smo neke bedaste golove i to jedan iz penala a jedan s velikom vjerajatnošću zaleđa. Naravno, ne mogu a da ne spomenem činjenicu da naši Vatreni nisu baš gorili na terenu, svako toliko su tinjali. Nije mi jasno što se to sa njima zbivalo jer su davali manje od sebe nago na prethodnim utakmicama.
Taman kad daju gol i kad nam podignu krila, oni posustanu. Je li to bio umor, preopterećenost činjenicom da je ovo odlučujuća utakmica za opstanak na SP-u ili nešto treće, neznam, ali znam da su bili ispod mojih očekivanja. Da su igrali kao sa japanom, bar, zabili bi Australijancima tri-četiri gola ko iz puške i nebi ih pustili blizu svome golu.
Nisam ni slikala jučer ništa jer je sve oko mene bila tuga i ozlojađenost ......
Dakle ovo je moje posljednje pisanje o SP-u jer nismo otišli dalje.
|
19.06.2006., ponedjeljak
Hrvatska-Japan...18.06.06.

Jučer sam opet navijala, a i u četvrtak ću opet. Ponovo smo se skupili na terasi kafea "Dante" u našem centru i zajedno sa poštarima koji su nam se pridružili navijali i navijali. Živcira li smo se, skapavali od vrućine i pored stalnog opsluživanja hladnim Karlovačkim. Bodrili smo naše iz petnih žila, a posebno Pršu koji je jučer pokazao izvanrednu izdržljivost i umijeće igranja. no, kad te neće-neće te. Tako nije bilo sreće da nam lopta uleti u gol Japancima, no nije sve izgubljeno, slijedi nam Australija pa ćemo vidjeti. Nije još kraj i nije sve izgubljeno, napokon, nismo izgubili kao sa Brazilcima, igrali smo neriješeno. Sigurno sam pristrana....ali ipak smo mi bili bolji, ali nas je i sudac zeznuo triput...svirao je prekršaj kada ga uopće nije bilo....valjda da se ispriča Japancima za onaj penal koji je nama dosudio a mi ga nismo iskoristili.Sve u svemu, dobila sam od osoblja Dantea i navijački dres (presvukla sam se u njihovom skladištu, a tekućine oko mene.....hi,hi ko u priči....) i navijački bedž i još mi je konobarica Jasmina našminkala na obraz boje Hrvatske zastave. Nema što, u tri minute pretvorila sam se u pravu navijačicu. Malo su me dečki špotali da naši sigurno gube jer sam ja obukla dres, no podsjetila sam ih da ga nisam imala kad sam navijala za naše dok su se borili protiv Brazila pa su popušili gol.....Hm, kad sam došla doma bilo mi je jasno zašto smo završili neriješeno i nismo zabili gol.....ja sam u brzini obukla dres naopako---leđa majice sam okrenula naprijed.....pas mater....sad znam u čemu je štos. Dakle u četvrtak moram dobro paziti da dres obučem na pravu stranu, a onda nek se Australijanci dobro čuvaju....
Ideeeee slideshow !!!!!!
|
15.06.2006., četvrtak
Hrvatska-Brazil
Naravno, i opet napisah post no....nisam uspjela postat jer mi se blog nije htio otvorit...kažu...opet nešto crklo. E sad kad su popravili mogu to učinit.....
Dakle, iako imamo doma PlazmuTV od 107cm, nismo odolili guštu sići u kafić Dante odmah u susjedstvu i tamo gledati utakmicu Hrvatska-Brazil. Iskreno, pribojavala sam se tog susreta jer sam prethodno gledala one njihove dvije prijateljske utakmice prije SP-a pa me nisu očarali. Moj dragi mi je objasnio da to ne računam, jer kaže: „ne mogu oni sad pokazat i otkrit sve svoje adute...to se čuva za SP..“ OK, rekoh ja, ajde da vidimo i to.
I tako, po ure prije utakmice uredno smo se smjestili ispod nadstrešnice pored poštara (odmah pored je Pošta i T-com) i poštarki i T-com djelatnika i svih susjeda centra. Oni koji su zakasnili morali su privući klupe koje stoje oko Fontane, a ostali su morali stajati. I onda je krenulo uzbuđenje. Kako sam ja uvijek pegula kad su dobre fešte u pitanju, naravno morala sam piti Bezalkoholno pivu umjesto mog rasnog Karlovačkog jer sam se u međuvremenu razbolila pa me doktorica nakrkala Sumamedom, šmrc.
No, zaboravila sam i na tu muku gledajući naše VATRENE..jer.ono što su oni pokazali na terenu bilo je iznad svih mojih očekivanja i snova. Pokazali su Brazilu da se mogu sa njima nositi bez većih problema, a naši navijači su bili više od podrške. Imam osjećaj da su naši Vatreni znali da je onaj navijački duh na tribinama i u Hrvatskoj, u svakom domu u svakom kafiću. To je bio trenutak kad su sve naše misli i osjećaji bili sa njima, kao da im dajemo snage da ustraju. I jesu....nema veze onaj jedan primljeni gol kad su Brazilci ugrabili sreću nekon što su nam skršili Niku Kovača. A njemu svaka čast na izdržljivosti i hrabrosti otrpit bol koji je vrlo neugodan kad dobiješ po rebrima. Ja sam čak mislila da mu je polomljeno koje rebro i bilo mi ga je žao i divila sam mu se koliko trpi a ipak igra.
Ova utakmica je potakla sve moje nade i izbrisala sve moje sumnje u uspjeh naše reprezentacije. Mislim da će se ostalima tresti gaće pri pomisli da moraju nadigrati naše dečke. Vatreni su pokazali da su zaista moćni i da njihovim protivnicima neće biti lako pobijediti ih. Brazil je to shvatio i nakon onog gola strahovali su cijelu utakmicu i borili se održati rezultat....naprosto mi smo za njih bili neugodno izneneđenje.
I neka, neka se zna da mi nismo mačiji kašalj.
U tom navijanju i skaknju sa stolica pri svakom napadu na Brazilski gol, primjetili smo i snimatelja sa HTV-a koji je izabrao baš naš kafić da predstavi navijače iz Pule, pa smo se poslije vidjeli na TV-u. Ali nije ni on ostao anonimni snimatelj, jer smo i mi slikali njega.
A poslikala sam i naokolo da se vidi da su i žene ravnopravno navijale sa muškima.Ima i mene tu.....
   
|
12.06.2006., ponedjeljak
Žene i nogomet
Ovaj je post bio napisan za jučer 11.06.06. ali kako Blog nije bio dostupan postavljam ga danas.

Već me pomalo nervira priča kako će se ovaj mjesec žene živcirati jer počinje sezona nogometa. Pa, dobro ima žena koje vole gledati sapunice, tračati i ispijati kavice i tu njihova veza sa aktivnostima koje nisu vezane uz kuhanje i čišćenje prestaje.
No ipak mislim da nije posve tako. Imam primjera gdje sam razgovarala sa muškarcima koji ne prate nogomet i prvenstvo ih apsolutno ne zanima. Nisam mogla vjerovati.....no čula sam na vlastite uši.
Ipak mislim da jedan veliki broj žena prati nogomet....hm, naravno većina zbog zgodnih igrača sa svih strana svijeta. Ni taj razlog nije loš....no zaista, ako dublje promotrim nogomet kao sport, mogu zaključiti da mi se ipak više sviđa nego ne sviđa. Jer, hoćeš-nećeš to je ipak sport. Svome mužu ne branim gledati nogomet a u većini slučajeva sjednem pred TV pa navijamo skupa. Ponekad se znam zanijeti pa mi se moj muž smije da sam gora od njega.....pobjegne mi koja sočna psovka (no kome ne pobjegne, mislim se ja.)...bože oprosti mi, ali eto u tom žaru da moj tim postigne gol ja se malo raspametim.
Jučer sam gledala Švede koji su igrali sa Trinidad i Tobagoom i stvarno sam do kraja napeto pratila to nogometno zbivanje....Moj muž je rekao kako će Švedi zabiti bar jedan gol, no vidjela sam kako Trinidad grize i trči iz petnih žila i neda im disat. Odmah sam izjavila da tu neće pasti ni jedan gol...i tako je bilo do kraja. No ono moje navijanje za jedan tim, poslije prvog poluvremena nastavilo se kao navijanje za oba tima, jer su me se i ovi drugi dojmili tako da sam kod pogrešaka psovala i jedne i druge......A kad je igrač Trinidada opalio u gornju prečku gola i zamalo postigao rezultat srce mi je doslovno preskočilo.
Ipak mislim da bi se žene morale bar malo uživiti u nogomet i u sport uopće, jer ima to svojih draži, diže adrenalin, skreće misli od svakodnevnih problema a i zbližava partnere....imaju o čemu pričati međusobno.
Naravno pod pojmom sporta ne ubrajam utrke Formule1 i šah, jer je dozlaboga ubitačno to gledati.
Ali ovako, ponijela me euforija nogometa, iako sam žena.... ja sam na svoj lančić pored privjeska-križa objesila jednu lijepu srebrnu nogometnu loptu za sreću našim Vatrenima........
Zato poručujem svim ženama, da im neće kruna sa glave spasti ovih mjesec dana, ako zajedno sa mužem budu navijale ispred malih ekrana ili na stolicama obližnjih kafića koji su svoje TV aparate postavili na otvoreno.
Lijepo drage moje.....sjedite pored svog dragog, naručite koje pivce za živce....(ja volim Karlovačko) i navijajte, navijajte..........

|
|
|