Naravno, i opet napisah post no....nisam uspjela postat jer mi se blog nije htio otvorit...kažu...opet nešto crklo. E sad kad su popravili mogu to učinit.....
Dakle, iako imamo doma PlazmuTV od 107cm, nismo odolili guštu sići u kafić Dante odmah u susjedstvu i tamo gledati utakmicu Hrvatska-Brazil. Iskreno, pribojavala sam se tog susreta jer sam prethodno gledala one njihove dvije prijateljske utakmice prije SP-a pa me nisu očarali. Moj dragi mi je objasnio da to ne računam, jer kaže: „ne mogu oni sad pokazat i otkrit sve svoje adute...to se čuva za SP..“ OK, rekoh ja, ajde da vidimo i to.
I tako, po ure prije utakmice uredno smo se smjestili ispod nadstrešnice pored poštara (odmah pored je Pošta i T-com) i poštarki i T-com djelatnika i svih susjeda centra. Oni koji su zakasnili morali su privući klupe koje stoje oko Fontane, a ostali su morali stajati. I onda je krenulo uzbuđenje. Kako sam ja uvijek pegula kad su dobre fešte u pitanju, naravno morala sam piti Bezalkoholno pivu umjesto mog rasnog Karlovačkog jer sam se u međuvremenu razbolila pa me doktorica nakrkala Sumamedom, šmrc.
No, zaboravila sam i na tu muku gledajući naše VATRENE..jer.ono što su oni pokazali na terenu bilo je iznad svih mojih očekivanja i snova. Pokazali su Brazilu da se mogu sa njima nositi bez većih problema, a naši navijači su bili više od podrške. Imam osjećaj da su naši Vatreni znali da je onaj navijački duh na tribinama i u Hrvatskoj, u svakom domu u svakom kafiću. To je bio trenutak kad su sve naše misli i osjećaji bili sa njima, kao da im dajemo snage da ustraju. I jesu....nema veze onaj jedan primljeni gol kad su Brazilci ugrabili sreću nekon što su nam skršili Niku Kovača. A njemu svaka čast na izdržljivosti i hrabrosti otrpit bol koji je vrlo neugodan kad dobiješ po rebrima. Ja sam čak mislila da mu je polomljeno koje rebro i bilo mi ga je žao i divila sam mu se koliko trpi a ipak igra.
Ova utakmica je potakla sve moje nade i izbrisala sve moje sumnje u uspjeh naše reprezentacije. Mislim da će se ostalima tresti gaće pri pomisli da moraju nadigrati naše dečke. Vatreni su pokazali da su zaista moćni i da njihovim protivnicima neće biti lako pobijediti ih. Brazil je to shvatio i nakon onog gola strahovali su cijelu utakmicu i borili se održati rezultat....naprosto mi smo za njih bili neugodno izneneđenje.
I neka, neka se zna da mi nismo mačiji kašalj.
U tom navijanju i skaknju sa stolica pri svakom napadu na Brazilski gol, primjetili smo i snimatelja sa HTV-a koji je izabrao baš naš kafić da predstavi navijače iz Pule, pa smo se poslije vidjeli na TV-u. Ali nije ni on ostao anonimni snimatelj, jer smo i mi slikali njega.
A poslikala sam i naokolo da se vidi da su i žene ravnopravno navijale sa muškima.Ima i mene tu.....
   
|