<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

subota, 22.03.2008.

Sesto poglavlje-Veronika je stigla

Ana-Marija je nabacila veliki lukavi osmijeh dok su cure gledale kako gosti jedan po jedan ulaze u sobu puni prtljage. ,,Znaci ti ovo odrzavas kao hotel''-dobacila je Nera. Prvi je u sobu uletio Kristijan na svom ogromnom skejtu, zatim je elegantnim i sexipilnim korakom matej lagano usetao a neposredno nakon njega drezen je zbunjeno i vrlo sporim koracima usao u prostoriju. ,,Au sto su nam decki, ocekivala sam bolje''- ia na tu Norinu primjedbu Boris je uletio paravo u sobu i pravo nori u zagrljaj. Nakon njih usle su Danijela i Valentina uz siroki osmijeh na njihovom licu. Nakon sto su se svi pozdravili, Ana-Marija je rekla :,,Ali jos nam neko fali!'' Svi su je zbunjeno pogledali dok je u sobu ulazio Filip drzeci za ruku njegovu curu. Ana-marija je ostala bez daha. ,,Znam da si samo mene pozvala, al ja neidem nigdje bez svoje veronike.''-rekao je Filip. Ana-Marija je ostro pogledala Veroniku,ali je odlucila ostati suzdrzana. ,,Cure ce spavati u ovoj kuci, a decki ce u gostinjskoj kuci.''-rekla je smireno. Svi su krenili u svoje sobe raspakirat se.

Boris


Filip


Valentina

četvrtak, 20.03.2008.

Peto poglavlje-stare slike i uzurbane stope

Jutarnji povjetarac igrao joj se s kosom......Smisljala je plan za ovaj odmor iz snova. Danas joj dolazi hrpe ljudi koji ce biti tu s njima, ali u gostinjskoj kuci. Dok je ona lezala i razmisljala Nera, Nora,Marina i Vedrana su plivale u otvorenom bazenu. Ana-Marija se natjerala da ustane, ali idalje je setala u polu snu. Osvrnula se oko sebe i zatvorivsi prozor ugasila dotok vjetra u njenu odvec hladnu sobu. Dok je bretela njene crne spavacice svaku minutu spadala nju su brinile druge stvari, vaznije stvari. Bacila je pogled na okvire prepune slika na polici kraj ormara. na jednoj starijoj slici bile su dvije male curice, obje plave, obje nasmijane od uha do uha. Slucajno je naglo zamahnila rukom i srusila okvir, razbio se. Slika je ispala i Ana-Marija je ugledala poruku. Na poledjini slike urednim rukopisom je pisalo: Za Ana-Mariju od njezine prijateljice na dugo sjecanje i vjecno prijateljstvo od srca Veronika. Ana-Marija se tupo nasmijala i poderala sliku uz kratku misao : Kako da ne! Podne se blizilo i sve su cure se suncale u vrtu. ,,I, oces nam konacno reci ko danas dolazi?''-progovorila je Marina dok je nanosila gusti sloj zute kreme za suncanje. Ana-Marija je ostro pogledala i nabacila vragolasti smijesak: ,,Ne, saznacete i same!'' I to je bilo sve sto su prozborile, suncale su se u mrtvoj tisini dok je vjetar nosio miris palmi i okorjele zedji. Nakon rucka cure su umorno (ko da su cijeli dan kopali a ne odmarali se) lezale na kaucu pred plazma tv-om. Zvono je oglasilo. Nera je ispustila ushiceni,ali glasni vrisak. ,,I to je to, trenutak koji ste cekali, stizu gosi!!!'' rekla je Ana-marija. Cule su se uzurbane stope, kad su stranci usli u sobu cure su ostale inenadjene.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.