gledam kako mi neodlučna prošlost svaku večer trči i pokušava uhvatiti tramvaj u mojim snovima i svaki puta tramvaj joj bježi i ona ostaje ukopana sa sjetom na licu gledati kako se plava hrpa željeza udaljava u smjeru u kojem bi ona željela ići tonem u pjenušavu mirisnu kupku sve je toplo oko mene gubim svaki osjet u tijelu uši mi se pune vodom svi zvukovi dobivaju novu dimenziju i značenje razmišljao sam kako su romani dragih mi spisatelja uglavnom puno bolji od njihovih priča i nastavio uživati u toploj pjenušavoj kupki život je nekad jako lijep