petak, 20.08.2010.
Snack Bar, Marriage and Pistol Licence
vozio sam se vlakom kroz gorske krajeve i odlučio sam izaći točno na pola puta nisam htio večer provesti u gradu iako je sumrak odavno bio na vrhuncu zaputio sam se prema planini koju sam vidio vozeći se u vlaku svidjela mi se jer je to bila jedna od onih planina sa gustom šumom u donjem dijelu planine beskrajnim livadama kako se približavamo vrhu planine i onda kameniti vrh koji iz daljine izgleda kao maleni vrh božićnog drvca a zapravo je površine jednog omanjeg mjesta u kojem će jednog dana odrasti neka jako dobra vrijedna i pametna osoba satima sam se probijao kroz nepreglednu šumu hodajući po utabanim stazama i cestama koje su napravili ljudi koji sakupljaju drva ili gljive pitao sam se koliko je ljudi do sada prošlo stazom kojom sam hodao i koliko je ljudi šetalo šumom nekoliko sati prije zore kad sam konačno daleko poslije ponoći izašao na proplanak pogled je bio prekrasan i tišina koju prekida samo poneko hukanje sova i pucketanje grana sjeo sam i počeo jesti šareni sendvič koji sam si pripremio jutros prije puta nekoliko minuta nakon što sam oprao zube
