gledao sam malog bijelog pauka kako se polako snalazi i spušta po hrastovim stepenicama falila je posljednja stepenica ali se maleni nije dao zbuniti iskoristio je svoje vještine i netragom nestao u neku novu pustolovinu ne mogu ni zamisliti o čemu razmišljaju ta divna mala stvorenja ali nekako vjerujem da oni zapravo obavljaju neke male zadatke i kada ih obave zadaju si sljedeći i tako do kraja svoje karijere takav način razmišljanja trebali bi imati i ljudi pred kojima je dug oporavak od iznenadnih problema koji su unazadili njihov razvoj i rast u društvu korak po korak sve se vraća na svoje mjesto i nakon toga slijedi samo daljni razvoj