čuo sam je kako me doziva okrenuo sam se i ugledao je na drugoj strani ulice pogledao sam da li je sigurno prijeći cestu i nakon provjere prešao na drugu stranu razgovor je bio kratak i jasan njoj je bilo jasno što ja mislim o problemu a meni je ona objasnila ono što sam ja od prije već i znao zapravo što je ona isprva odlučila odluka nas zapravo uopće nije pogodila pa smo uz kavicu to i komentirali osjećali smo se nekako izgubljeno i nevažno iako se bavimo važnim odlukama koje utjeću na ostatak našeg života sjedili smo tako neko vrijeme i polako prestali pričati gledali smo kroz prozor ljude kako prolaze svi negdje zamišljeni u svojem svijetu i svojim problemima koji se nakupljaju i ponavljaju