utorak, 26.06.2007.
I've Known For So Long
ne volim loše vijesti ne volim ih čuti ne volim ih podijeliti sa nekim ili priopćiti nekome jako je tužno kada znate da nekome donosite crne vijesti radije se s čovjekom popriča o vremenu to je vjerojatno najjadnija tema za razgovor sa sugovornikom i kada pričam sa ljudima i dođemo nekim slučajem do te teme nekako se odmah zapitam koliko je sadti i gdje mi je sljedeća destinacija ponekad mi nestane pitanja ali onda ne volim kada sve mora ostati na sugovorniku koji stvarno ponekad nema inspiracije ali opet ako čovjek nema inspiracije onda ja prestajem sudjelovati sa jako malo ljudi može se uživati u tišini i malo je ljudi zapravo cijeni barem više od razgovora o vremenu mislim da sam pomalo umoran ili ipak dehidriran
utorak, 19.06.2007.
Not Fair
lažna pristojnost i ljubaznost prethodnica ogovaranja i klasičnog slučaja zabijanja noža u leđa ne vjerujem da je takvu olest moguće izliječiti i da takvi ljudi imaju budućnost u mojim očima nadam se za njih da imaju ali ne vjerujem u kvalitetu iste zaluđen sam vlastitom nezasitnom glavoboljom koja dolazi svaki dan u isto vrijeme nestaje samo za vrijeme spavanja ili možda niti ne nestaje ali je onda ne osjećam teško bi vjerojatno bilo spavati sa istom možda zato ne sanjam ili je sve to slučajnost netko je rekao da ne vjeruje u slučajnost ja vjerujem u nekoliko stvari i u nekoliko ljudi trenutno ih ne mogu nabrojati jer nisam ni sam siguran koji su mislim da ne vjerujem ljepše mi je kad je kiša
utorak, 12.06.2007.
If You See Me
neopisivo savršen osječaj ostaje baš takav jer ga je jednostavno nemoguće izraziti i opisati ako čovjek misli ostati normalan kada čovjek dođe do neke spoznaje i uspije je podjeliti sa drugima on ostaje zauvijek izgubljen bez mogućnosti povratka s druge strane neke malo manje važnije ljude mori neka druga misao da li sudjelovati u stvarima koje ne podržavamo i koje nam se čine bezveznima ili se osjećati nadmoćno u svojem malom svijetu u nekoj maloj sobici ispred računala sa nekoliko bombona u ustima i nekoliko spremnih za polijetanje ni ja zapravo ne volim kada pjesme imaju pitanja u sebi nekako mi se više sviđa kada mogu naučiti nešto iz istih i onda kada krenem pjevušit neku pjesmu uvijek počnem sa pitanjem
utorak, 05.06.2007.
Shadows Fall
čekam kišu gužva je u gradu zvoni mi telefon u uredu na poslu a kolega se profesionalno javlja hoće li nešto starija gospođa u daleko pretijesnoj majci stići trčeći na autobus koji joj polazi za svega tri minute pratim razvoj situacije sa balkona petnaestog kata ruševne zgrade počela je kiša i sad lagano ispire prljavštinu sa prljavog grada ljudi zbunjeno poput mrava trče i sakrivaju se od sitnih kapi kiše nekoliko sabranih lagano otvara svoje kišobrane i nastavljaju svoj pohod pojačava se pljusak auti počinju sve glasnije trubiti prolazi neko vrijeme prije nego što se stvari stabiliziraju i ljudi se polako navikavaju na kišu a auti nastavljaju svoj uobičajeni ples nešto stariji gospodin nosi dvije velike vreće prepune plastičnih boca i razmjenjuje ih za nešto kovanica i nešto papirnatih novaca odlazi slegnutih ramena njega kiša ne smeta danas
