utorak, 12.06.2007.
If You See Me
neopisivo savršen osječaj ostaje baš takav jer ga je jednostavno nemoguće izraziti i opisati ako čovjek misli ostati normalan kada čovjek dođe do neke spoznaje i uspije je podjeliti sa drugima on ostaje zauvijek izgubljen bez mogućnosti povratka s druge strane neke malo manje važnije ljude mori neka druga misao da li sudjelovati u stvarima koje ne podržavamo i koje nam se čine bezveznima ili se osjećati nadmoćno u svojem malom svijetu u nekoj maloj sobici ispred računala sa nekoliko bombona u ustima i nekoliko spremnih za polijetanje ni ja zapravo ne volim kada pjesme imaju pitanja u sebi nekako mi se više sviđa kada mogu naučiti nešto iz istih i onda kada krenem pjevušit neku pjesmu uvijek počnem sa pitanjem
