nisam ništa generalizirao nemam nikakve nove spoznaje o nikakvoj aktualnoj temi nisam postao ništa pametniji niti ništa mudriji u zadnjih tjedan dana mislim da godine i nemaju nikakve veze s tim jednostavno ili jesi ili nisi elokventnost uvijek dobro dođe mislim da se postaje elokventniji sa čitanjem poneke knjige iako postoje i alternativniji načini za takvo nešto dakle samo listanje dnevnih novina druženje sa ljudima gledanje nekakvo dobrog ali i lošeg filma mislim da je uvijek bolje učiti na tuđim pogreškama jer nekako i nemamo previše prilika za popravak brzo nas se iskorjenjuje možda je to samo trenutno stanje svijesti nekanaliziran tok misli pogreške na kojima se uči snijeg sve to sakriva i ostavlja nas nedorečenima barem mi to sad tako i izgleda
i tako razmišljam o budućnosti polako planiram neke stvari mislim da sam se malo pokrenuo konačno probudio se iz zimskog sna i sad treba malo raditi potruditi se oko obaveza i onda se nadati da će mi se malo sreća osmijehnuti i da ću se imati čemu radovati u skorašnjim mjesecima mislim da stiže moje omiljeno godišnje doba koje me dosta motivira u kojem se zapravo najljepše osjećam volim tu raznovrsnost nadam se i da ću ipak imati priliku vidjeti vedriju stranu ionako ima dovoljno zla oko nas ne treba nas još i vrijeme ljutiti dosta stvari se budi u meni dosta strasti se stišalo mnoge stvari koje su me okupirale nekako su polako izblijedile tako da okrećem nekoliko novih listova nisam bio siguran što tražim a kad sam našao nešto bio sam siguran da to nije to barem mi se to tako sad čini iako sam uvijek zbunjen kod tih stvari nikako da mi postanu rutina nadam se da niti nikada neće
mislim da nije potrebna prevelika disciplina da bi se ignoriralo najdraže nam komercijalne praznike ili dane koji nam zapravo jako zagorčavaju život nekim ljudima manje nekima pak malo više ja se stavljam u prvu skupinu jer sam osobno veliki protivnik svega usiljenoga i nisam baš previše spreman surađivati sa kalendarom znam da to i nije baš sjajna ideja i da će mnogi ljudi ostati zatečeni mojim neznanjem jako važnih datuma oko kojih se vrte mnoge stvari ali nekako me sve to zbilja ne zanima nema razloga za uzbunu više mi se uvijek sviđala ideja da ništa nije unaprijed poznato i da će se sve što se treba dogoditi ionako i dogoditi kad za to bude vrijeme a ne kad to bude označeno na kalendaru spontanost je uvijek bila uzbudljivija od planiranja tako da se uvijek uzdam u gospođicu spontanost
tako me je ponekad lako nagovoriti da napravim golemu pogrešku i onda kada shvatim da je radim bude bilo prekasno i onda slijedi kratko razdoblje žaljenja nakon kojeg uvijek dolazi sunce uz raznorazna opravdanja i racionalna objašnjenja koja sve polako vrate u normalu nakon kratkog vremena sve se zaboravi kao da gluposti nikada nije niti bilo ali glupost se je desila i treba poduzeti određene korake da se takve stvari ne ponavljaju i zato ja stvarno ne volim čekati u redu prvo čekam četerdesetak minuta za nešto što mi je zapravo gubljenje vremena onda čekam na nešto važno oko pola sata pa to ispadne totalno bezveze pa se onda malo vozikam i opet slijedi raznorazno čekanje i tako sve dok se ne uskladištim u svojem krevetu i onda opet slijedi čekanje na nekakav kvalitetan san kojeg se neću sjećati odustao sam od biranja snova rijetko kad se prisjetim i posljednjeg sna koje bi se zapravo i mogao sjećati ali sam zato danas doživio deja vu da dan ne prođe uzaludno prečesto zaboravim o čemu pričam jer prebrzo mijenjam teme
imamo li zapravo svi previše vremena za sebe puno vremena se provodi analizirajući dosta stvari koje jednoj prosjećnoj osobi ne bi trebalo biti na pameti milijun savjeta za bolji život ne znam što fali mojem životu zapravo znam ali milijun savjeta kako poboljšati svoj život mi ne treba ionaku ću ih pročitati dva i neću vjerojatno isprobati niti jedan glavno da se troši vrijeme na vlastite potrebe na nekakve gluposti treba prestati pratiti medije izolirati se baviti se svojim obavezama biti svoj pročitat neku knjigu možda malo se više družiti s ljudima u nekakvim prirodnim uvjetima ali opet onda bi se opet živjelo po nečijim savjetima dakle svatko treba napraviti nekakav plan i onda ga se držati neovisno o onome što ostali misle da bi bilo najbolje za nas treba se osamostaliti i živjeti svoj život kako smo si ga sami i zamislili a ne kako su nam ga ostali isplanirali ili kako nam ga mediji reklamiraju da bi trebali živjet barem mislim nije nam loše ne znam zašto misliti da nam mora biti i bolje
grozno se osjećam ružno iritiraju me takve sitnice stalno tražim nekoga za kavgu mislim da mi to stvarno ne treba i sam to znam lijepo je sad kad nema nigdje nikoga u blizini stignem se smiriti razmisliti malo i srediti se imam dosta posla koji izbjegavam pa se sad pokušavam koncentrirati na to potrebno mi je stvarno malo vremena da naučim dosta ali nikako da se potpuno posvetim samo tome stalno mi misli lutaju negdje i onda ih ja pratim i završim na lošem mjestu pa se onda ljutim na sebe jer znam da radim krivu stvar i znam da se moram vratiti odakle sam i došao postoji jedno mjesto na kojem već dugo vremena nisam bio i sad tražim to mjesto već dugo vremena i nikako da ga nađem možda je to samo stanje u kojemu sam bio možda je i ono sada tu ali ga ja ne vidim što je još gore
ponekad loše raspoloženje drugih ljudi automatski prelazi na mene i onda se ja iz super dobrog raspoloženja naglo pretvaram u jadnu lijenu glupost koja pokušava objasniti neke stvari riješiti poneki problem ali nema prava riješenja nema prave riječi kojima bi se to moglo riješiti nabrzinu možda sam ih nekada i imao ali nekako mi se čini da mi je samopouzdanje palo sa dobrim raspoloženjem izgubilo se u sivilu tuđih problema i spojilo se sa ponekom mojom paranojom razmišljam kako da popravim raspoloženje vratim samopouzdanje imam nekoliko ideja ni jedna mi se sad ne čini pametnom niti maštovitom ali opet što drugo mogu i očekivati kad su stvari kakve jesu idemo dalje vrijeme je placebo