utorak, 07.02.2006.
Right On Right On
tako me je ponekad lako nagovoriti da napravim golemu pogrešku i onda kada shvatim da je radim bude bilo prekasno i onda slijedi kratko razdoblje žaljenja nakon kojeg uvijek dolazi sunce uz raznorazna opravdanja i racionalna objašnjenja koja sve polako vrate u normalu nakon kratkog vremena sve se zaboravi kao da gluposti nikada nije niti bilo ali glupost se je desila i treba poduzeti određene korake da se takve stvari ne ponavljaju i zato ja stvarno ne volim čekati u redu prvo čekam četerdesetak minuta za nešto što mi je zapravo gubljenje vremena onda čekam na nešto važno oko pola sata pa to ispadne totalno bezveze pa se onda malo vozikam i opet slijedi raznorazno čekanje i tako sve dok se ne uskladištim u svojem krevetu i onda opet slijedi čekanje na nekakav kvalitetan san kojeg se neću sjećati odustao sam od biranja snova rijetko kad se prisjetim i posljednjeg sna koje bi se zapravo i mogao sjećati ali sam zato danas doživio deja vu da dan ne prođe uzaludno prečesto zaboravim o čemu pričam jer prebrzo mijenjam teme
