subota, 12.11.2005.
Duett
u posljednje vrijeme sve teže započinjem sa pisanjem malih i naivnih
tekstova i nekako mi se čini da me to više ne zadovoljava i da moram
napredovati jer ovako neću nikada biti zadovoljan pa sam počeo razmišlati o snovima i o tome kada zapravo čovjek prestane sanjariti uvjerenja sam da svaki čovjek nema izbora pa bilo to nakon neke tragedije ili pak nakon završetka srednje škole ili fakulteta nekako mi se čini da je to ipak neizbježno ali ipak da postoji nada da se nešto promjeni a za to se treba potruditi i nikada ne prestati stvarati nešto također mislim da nema ljepšeg osječaja od šetanja sa vama dragom osobom i raspravljanjem o vama važnim i zanimljivim stvarima i uz to komenirajući svakakve nebitne sitnice koje se tog trenutka možete sjetiti i uživati u svemu tom
