our own hole

lijepo je...
lijepo je osjecati sigurnost sjenke koja me cuva...
lijepo je osjecati svaki tvoj pogled duboko, osjetiti kako mi prolazi tijelom poput uzavrele krvi djeteta ispunjenog nevinoscu...
neiskvarenoscu...
lijepo je slusati i biti saslusan...
upiti svaku rijec koja je sisla s tvojih vrucih usana, i spremiti ju...
duboko...
kao kap na dlanu cuvati da ne pobjegne... iscezne u vrucini...
sparini zivotne dosade...
Lijepo je...opajati se svakim dodirom tvog tijela...
toplog u hladnoci...
svijetlog u tami....
jedinim u mnostvu... ispraznih

u krikovima drustva zaspala sam....
jer jos mi samo snovi nisu bili otudjeni...
osjecaji koje sam stvorila sama bjezeci pred stampedom nemorala i nesvijesti praznih bica...
bez trunke zaljenja pobjegla sam...
i kao malo dijete u velikom svijetu izgubila se...
u vlastitim snovima....
na samom izmaku snaga ugledala sam svoj Mjesec…
u mraku prostranstva nepoznatog…
probudio si me…
iz snova…
i uveo me u bajku paralelnu sa zbiljom…hvala ti…

lijepo je…

imati tebe, lijepo je…
snu moj…
Mjesece moj…