beskrajna zahvalnost
svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost
svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost
svim bićima u budućnosti.
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna -
zavjetujem se da ću ih sve spasiti.
Strasti su neugasive -
zavjetujem se da ću ih sve ugasiti.
Učenje (Dharma) je beskrajno -
zavjetujem se da ću njime ovladati.
Put budnosti je nenadmašan -
zavjetujem se da ću ga dosegnuti.
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti, znači
spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe, znači
zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe, znači
opažati se u svemu.
Kad luk se tvoj slomi
i strelica nemaš više
tad gađaj,
gađaj cijelim svojim bićem
pjesma zen majstora Bukko Kokushija
Ponekad ćemo pogoditi metu,
ali promašit ćemo sebe.
Onuma sensei
Luk je tvoj učitelj,
instruktor je tvoj voditelj
Postoji patnja, ali ne onaj tko pati.
Postoje dijela, ali ne onaj tko radi.
Postoji oslobođenje, ali ne onaj
tko slobodan biva.
Postoji Put, ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski
hram ne zaboravite kako ste ovdje
za volju Puta, ne za volju odjeće i
hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje
nespoznatljivog. Od početka do
kraja ispitujte sve oko sebe u
tančine. Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju
na nevažne sitnice.
Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi
svoje hodočašće, neki će od vas
možda predsjedati veličanstvenim
hramovima s prekrasnim
zgradama i golemim knjižnicama
urešenim zlatom i srebrom i imati
mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti
proučavanju sutri, ezoteričnim
molitvama, trajnoj meditaciji, i
strogom poštivanju pravila.
Koji god smjer izabrali, ako duh
nije usmjeren prema čudesnom,
transcendentalnom Putu
Buddha i Patrijarha, uzročnost je
zanijekana i sve naučavanje
propada. Takvi su ljudi đavoli i
nikad ne mogu biti mojim pravim
nasljednicima. Onaj koji se
usredotočuje na vlastite poslove i
pročišćava vlastitu narav, pa makar
boravio u nekoj zabačenoj pokrajini
u kolibi i hranio se divljim biljem
kuhanim u starom, polupanom
kotliću, svakodnevno se susreće s
mojom tradicijom i sa zahvalnošću
prima moje naučavanje. Tko se
prema tome može olako odnositi ?
Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj,
ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim
On mi daje odmora,
na vrutke me tihane vodi i
krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti
On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,
zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom
prostireš u prisutnosti neprijatelja
mojih; uljem mi glavu mažeš i
moj se pehar prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će
me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,
već nađite svoj Put osobnog
iskustva, discipliniranog
mirovanja i prihvaćanja životne
situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova
ne možeš
zaustaviti oblake...
Nobody (Dead Man)
...stupid fucking white man...
Nobody (Dead Man)
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji, običan čovjek čuje za
Istinu, on ju za trenutak uhvati,
ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije, to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znači biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan, znači ispuniti se,
biti otrcan, znači obnoviti se,
biti u oskudici, znači posjedovati.
Živjeti u obilju, znači biti smeten."
Lao-tse, Tao-Te-Ching,
Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao, nikakvo umovanje,
nikakva analiza, nikakvo
oplemenjivanje, nikakva namjera,
neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji
imaju osjećaj za profinjenost...
nalaze užitak u poznavanju istine o
stvarima i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Matsuo Basho
Poznavanje Boga
bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede
bez Boga
stvara - očaj
Blaise Pascal
Put nema ni početak ni kraj...
ne postoji ni polazište ni cilj,
ništa što bi valjalo postići;
putovanje samo...naša je
jedina svrha
Shunryu Suzuki
Prosvijetljenje je nešto
što treba izraziti,
a ne nešto što bi
trebalo dokučiti
Jednoga je dana O'Sensei stavio kažiprst na rub
tansua (sanduk) i rekao Shozaburu Nariti i meni da
ustanemo i sjednemo mu na ruku. Učinili smo to,
a on je, na naše iznenađenje, prilično dugo stajao
bez očitog naprezanja. Po tjelesnoj snazi nitko mu
nije bio ravan. Ali, na strunjači u dojo-u (mjesto
prakse ili dvorana Puta, mjesto za trening & vježbanje)
nikada nije dopuštao da drugi ljudi osjete tu sirovu
tjelesnu moć - njegove su tehnike bile vrlo lagane.
Svoju je moć primjenjivao toliko blago da su ljudi
mogli pomisliti da je odglumljena.
O'Sensei je u poučavanju bio usmjeren na osnove;
ono što je demonstrirao učenicima uvijek je bilo
jasno i jednostavno. Kad bih postavio pitanje o tome
kako bi se šake ili stopala trebali kretati u određenoj
tehnici, on bi me jednostavno srušio, a tada bi, široko
se osmjehujući, rekao: "Tako se to radi - jesi li shvatio?"
Vjerujem kako je smatrao da tehnike nije moguće
poučiti riječima; želio je da ljudi uče tako što će biti
srušeni, uvijek iznova. Tehnika je sa svakom primjenom
drugačija, ovisno o kutu, vremenu ili sili koju partneri
primjenjuju - te presudne varijacije mogu biti jedva
primjetne. Vjerujem da O'Sensei riječima nije pridavao
osobitu vrijednost. One jesu utvrđivale oblik tehnike,
ali nisu izražavale fluidnost prakse.
Aikido nije nalik na otoke Niijimu i Shinzan, na vulkane
koji su preko noći eruptirali s dna oceana. Više je nalik
planini, sazdanoj zahvaljujući ustrajnosti, požrtvovnosti i
ozbiljnosti jednoga naraštaja. Tijekom osamdeset i šest
godina svojega života utemeljitelj Morihei Ueshiba
gradio je tu planinu kako bi bila viša; sve što se nije
održavalo čvrstim i istinitim, zamjenjivao je nečim višim i
jačim.
U toj predodžbi planine, stijene i litice zapravo su
utemeljiteljevi srce i duša. Žarko je želio ovladati starim
tradicijama borilačkih vještina, ali je zapravo težio novom
umijeću utemeljenom na dubljim istinama. U toj je težnji
danonoćno iskušavao sebe, svoje tijelo i dušu. Njegov je
život postao odraz njegova cilja.
Možda su baš zato načela aikida vrlo dojmljiva: tjelesni
pokreti razvijeni i iskušani uslijed bogatog iskustva;
duboko doživljena duhovna načela koja dopiru do srca.
Aikido je potraga za istinom koja seže dalje od ljudskog
referentnog okvira, do spoznaje svemoćne prisutnosti i
jedinstva s njom.
Utemeljitelj je snažno utjecao ne samo na učenike
koje je svakoga dana poučavao, nego i na ljude koji
su tek gledali njegove demonstracije ili prisustvovali
vježbanju u dojou: oni kažu da su mu oči blistale
prodornošću koja bi mogla probiti metal. Svi koji su
ga vidjeli bili su zadivljeni neprekinutim skladom
njegova uma, tijela i energije ki, koja mu je davala
savršenu snagu.
Njegovo je umijeće moguće opisati samo kao
kami-wazu - sposobnost koja se ne doima samo
ljudskom, nego i nebeskom. Dugogodišnji učenik
Aikida, koji je više od deset godina učio od
utemeljitelja, rekao je: "Želio sam barem jednom
dodirnuti O'Senseija. Ali, kad god sam to pokušao
učiniti, tijelo bi mi poletjelo zrakom. Nikada nisam
shvatio kako se to događalo. Mogao sam samo
zaključiti da je to bila kami-waza." Drugi učenik,
iz kasnog razdoblja utemeljiteljeva života, rekao je:
"U trenutku kad smo pogledali jedan drugoga,
osjećao sam se kao da sam se pretvorio
u majušne sjemenke koje će on usisati u svoje
tijelo kad udahne... Za mene je O'Sensei bio božanstvo."
Jednom je prigodom jedan likovni umjetnik promatrao
kako utemeljitelj pokazuje aikido. Ganuto je govorio o
tome:
"Bio sam opčinjen jer sam vlastitim očima vidio
da apsolutna moć nije ni agresivna ni gruba,
te da ju je moguće izraziti na veoma ugodan i
lijep način. Dok ga gledate, osjećate blaženstvo
kakvo čovjek osjeća klanjajući se predodžbama
šintoističkih i budističkih božanstava."
Navedeni komentari i dojmovi odražavaju
utemeljiteljevo očitovanje kami-waze - nebeskih
vještina. Njegovo je ponašanje u svakodnevnom životu
bilo ljudsko i uobičajeno, ali i sâm moram priznati da su
njegove vještine u dojou doista nadmašivale ljudske
sposobnosti. Osobito kad je navršio šezdesetu godinu,
strasnu pojavnost utemeljitelja kao mlađeg muškarca
zamijenila je aura topline i sklada. Isprva je bila gotovo
neprimjetna, ali kad biste mu se približili, imala je moć
gravitacijske sile - onoga što se naziva crnom rupom,
onoga zagonetnog praznog prostora visoke gustoće i
nulte gravitacije. Uvijek se osjećala svojevrsna mistična
moć koja je izmicala svakidašnjoj logici.
dijelovi teksta iz knjige Živjeti Aikido - Biografije Morihei
Ueshibe, osnivača Aikido-a napisane od njegovog
najstarijeg sina i učenika Kisshomaru Ueshibe.
Dan dječaka ili Tango no Sekku praznik je i festival u
Japanu a obilježava se 05. svibnja (05. 05.). Dan
djevojčica ili Dan djece (Kodomo no Hi) tj. Festival
lutaka (Hina matsuri) obilježava se 03. ožujka (03. 03.)
Jedan od načina obilježavanja ovog tradicionalnog
praznika u Japanu koji potječe iz 7. st. je podizanje
zastava (koinobori, vidi gore & dole) u obliku šarana
sa prorezom za usta kroz koji puše vjetar i tako šaran
zastava vijori na vjetru poput šarana koji pliva u vodi.
Šaran predstavlja simbol hrabrosti, upornosti i izdržljivosti a
to su karakteristike koje bi roditelji u Japanu željeli da
posjeduju njihovi sinovi.
gore & dole, u posjetu gradu Inuyama (Aichi-ken),
2007.godine, naletio sam na prekrasni i raskošni
postav za Dan dječaka u jednoj privatnoj kući,
koji je bio otvoren za javnost
gore, neki od najljepših prizora šarana zastava (koi
nobori) mogu se vidjeti u vožnji vlakom ali ne samo u
svibnju već tokom cijele godine; najstariji sin ima
najveći koi nobori i tako do najmlađeg
Ove godine snimljen je film o Tsudi Umeko (1864-1929),
ženi čija fotografija će se naći na novim japanskim
novčanicama koje će biti izdane 2024. godine. Tko je
bila Tsuda Umeko i zašto je ona značajna ?!
Tsuda Umeko bila je jedna od 5 djevojčica koje su u
sklopu Iwakura misije (1871-1873) poslane u Ameriku
na školovanje. Bila je najmlađi član Iwakura misije.
Iwakura misija bilo je japansko diplomatsko putovanje
od 1871. do 1873. u Europu i Ameriku nekoliko
najznačajnih predstavnika japanske Meiji vlade na
čelu sa više od 100 ljudi u pratnji.
Iwakura misija nije bila prva takva japanska misija u
Europu i Ameriku ali je bila najznačajnija. Neki su,
poput pet spomenutih djevojčica ostali u SAD-u a neki u
Europi, kao Nakae Chomin (1847-1901), koji je bio
djelatnik Ministarstva pravosuđa a ostao je u
Francuskoj kako bi proučavao francuski pravni sustav.
gore & dole, prve japanske studentice nakon dolaska u
Ameriku
gore, s lijeva na desno, Nagai Shige (10), Ueda Tei (14),
Yoshimasu Ryo (14), Tsuda Ume (6) and Yamakawa
Sutematsu (11); u zagradama su godine djevojčica kada
su stigle u SAD
gore, Tsuda Umeko 1872. nakon dolaska u Ameriku;
dole, Tsuda Umeko 1875. kada joj je bilo 11 godina
gore, Suzu Hirose kao Umeko Tsuda (desno) & Elaiza
Ikeda kao Oyama Sutematsu (1860-1919) vraćaju se u
Japan 1882. godine nakon 11 godina školovanja u Americi;
pomalo su i zaboravile materinji jezik, Umeko je imala 6
godina kada je stigla u Ameriku a Sutematsu 11
gore, Elaiza Ikeda kao Oyama Sutematsu,
filipinsko-japanska glumica, manekenka i pjevačica;
majka joj je španjolskog filipinskog kineskog podrijetla,
a otac Japanac
gore & dole, tri od pet djevojaka prvi put zajedno na
japanskom tlu, pune nada & snova
gore & dole, Umeko sa roditeljima nakon povratka iz Amerike
Tsuda Umeko (gore) rođena je 1864. godine u
posljednjim danima Edo ili Tokugawa perioda (1600-1868) za vrijeme
predposljednjeg Tokugawa shoguna Iemochi-ja (živio,
1846-1866; vladao, 1858-1866).
Kada su joj bile 3 godine, Tokugawa shogunat je pao i
iduće godine (1868) car se preselio iz Kyota u Edo
(koji je ubrzo promijenio ime u Tokyo). Nakon više od
1000 godina Kyoto više nije bio prijestolnica Japana.
Započelo je novo razdoblje koje je nazvano Meiji (po
caru) i trajalo je sve do smrti cara Meiji-ja 1912. godine.
Po želji oca, Umeko je poslana u Ameriku (1871) na
školovanje i smještena je kod udomiteljske obitelji
bez djece u Washingtonu. Nakon 11 godina školovanja,
Umeko se vratila u Japan sa željom da pomogne vlastitoj
domovini u napretku i otvaranju zemlje prema svijetu.
To baš nije išlo odmah glatko i bila su potrebna desetljeća
za neki vidljiviji i konkretniji pomak.
Jedno vrijeme, dok nije mogla naći posao, Umeko je
podučavala manire i engleski jezik suprugu i djecu Ito
Hirobumi-ja (1841-1909) koji će postati prvi japanski
premijer (1855).
Godine 1889. Umeko se vratila u Ameriku, gdje je
ostala do 1892. na dodatnom usavršavanju i studiranju.
gore,s lijeva, Tsuda Umeko, Alice Mabel Bacon
(1858–1918), Uryu Shigeko (1862–1928) & Oyama
Sutematsu, pretpostavlja se nakon Prvog sv. rata
Godine 1900. uz pomoć Oyama Sutematsu i Alice Bacon,
Umeko je osnovala Joshi Eigaku Juku (žensku školu za
učenje engleskog) u Tokyu koja je nakon Drugog sv. rata
postala Tsuda College, jedan od najprestižnijih ženskih
instituta visokog obrazovanja u Japanu. Iako je Tsuda
snažno podržavala društvenu reformu za žene, nije
zagovarala feministički društveni pokret i protivila se
pokretu za pravo glasa žena. Njezine aktivnosti temeljile
su se na njezinoj filozofiji da se obrazovanje treba
usredotočiti na razvoj individualne inteligencije i osobnosti.
redatelj Meiji Fujita godina 2022 (ožujak) trajanje 100 min žanr (genre) povijesna drama
Pamtim to kao da je bilo danas a bilo je prije 15-ak
godina, za vrijeme boravka u Japanu, kada nisam
mogao ući u nijednu knjižaru a da me s vrata nije
dočekala knjiga o Ivici Osimu a nekad i više njih. Bio je
prilično popularan Ivica Osim tada u Japanu.
Ali Švabo, kako su ga zvali, bio je popularan i omiljen
gdje god se pojavio. Također, treba reći da je bilo i
onih koji ga nisu voljeli, što zbog zavisti i ljubomore,
što zbog Osimove neposrednosti i iskrenosti. Znao je
svakome u lice reći što misli o njemu.
Bio je posljednji selektor nesretne reprezentacije
Jugoslavije a posljednji trenerski posao obavljao je
kao selektor reprezentacije Japana, kada je doživio
moždani udar te je u komi bio oko 2 tjedna.
Nakon što se probudio iz kome, prva rečenica
upućena supruzi bila je "Kako je prošla utakmica ?"
Trenerski uspjesi
Pobjednik Kupa Jugoslavije - Kup Jugoslavije 1991/92
FK Partizanom (Beograd);
Grčki Kup - 1993, 1994
Grčki Super Kup - 1994
Prvak austrijske nogometne Lige, SK Sturmom
(Graz) - 1998., 1999.;
Pobjednik austrijskog kupa - 1996., 1997., 1999.
sa SK Sturmom iz Graza;
Pobjednik austrijskog Super kupa - 1996., 1998.,
1999. sa SK Sturmom iz Graza;
Japanski Liga Kup - 2005
Otišao je jedan od posljednjih romantičara i čovjek
kojeg su svugdje i svuda dočekivali s poštovanjem.
Dugo ćemo ga pamtiti jer takvih ljudi više skoro da
i nema.
