Secrets form Japan
srijeda, 21.08.2013.
Did you say something?
Japanski jezik ili nihongo je službeni jezik Japan i još nekih dijelova država Kine i Koreje koji su duže vrijeme bili pod njegovom vlašću. Zbog dugogodišnje izolacije Japan, teško je pronaći bilo kakve sličnosti japanskog jezika s nekim drugim jezikom. Iako, ovih zadnjih godina, japanci su se sve češće počeli koristit engleskim riječima koje smatraju nekakvim "slangom", tj. većinom ih mladi koriste.
Pismo su preuzeli od Kineza u 5. stoljeću. Za njihovo pismo, tj. ideografske znakove zvane kanji, razvili su vlastiti način čitanja i još dva nova fonemska pisma hiraganu i katakanu. Sva tri pisma se danas koriste i imaju svoje mjesto i način korištenja. Osim ta tri pisma, ponekad se koristi i latinica zvana romanji. U japanskom sistemu pisanja, moguće je pisati vodoravno (s lijeva na desno) ili okomito (s desna na lijevo).
Kanji
Ovako izgleda kanji. Iako ispod njih piše samo jedno značenje, svaki kanji može imat do dva, tri ili čak četiri značenja. Sve ovisi na kojem mjestu i pored čega se nalazi u rečenici. Tada se i njegova uloga mijenja, da li je imenica, glagol ili pridjev. Također, odlučila sam da ću svaki dan objasnit jedan kanji za sve one koji su zainteresirani naučiti to pismo.
Hiragana i Katakana
Gramatika japanskog jezika jedna je od lakših gramatika s kojima sam se dosad upoznala. Najveća karakteristika tog jezika je njegova struktura rečenice, a to je subjek - objekt - predikat (SOP), za razliku od većine indoeuropskih jezika gdje je subjekt - predikat - objekt (SPO). Postoje samo dva glavna vremena, prošlost i sadašnjost, a budućnost izrađavaju sa sadašnjošću, koja se u tom slučaju naziva "ne-prošlost". Imenice nemaju ni roda ni broja, pravila za konjugaciju pridjeva i glagola su relativno jednostavna i skoro uopće nemaju izuzetaka, a deklinacija imenica ne postoji.
Jedini problemi tijekom učenja japanskog jezika nastaju zbog različitog načina govorenja ovisno o položaju govornika i njegovog sugovornika na socijalnoj skali. To na neki način dokazuje koliko je ustvari pristojnost bitna kod japanaca kad je čak u govoru koriste. Osnovna podjela razina "pristojnosti" je na obični oblik (kudaketa), jednostavni pristojni oblik (teineigo) i napredni pristojni oblik (keigo). Tada tijekom govorenja koristimo se različitim riječima od inače i različitim glagolskim oblicima.
Oznake: japan, katakana, hirgana, kanji, romanji, japanski jezik, japanska gramatika
