|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by: @ndre@
ovo je blog samo za metalce i heavy metalce ok i rockere ali je zabranjen ulaz onima koji slusaju japan motel!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
obavezno ostavite i koji komentar.
UP THE BLOODY IRONS!!!!!!!!!!!!!
GLASAJTE ZA MOJ BLOG PLIIIIIIIIIIIIZ!?
| JANICK | |
| J | Judicial |
| A | Amazing |
| N | Nasty |
| I | Inventive |
| C | Colorful |
| K | Keen |
| Get Your Own Name Acronym | |
| ANDREA | |
| A | Amazing |
| N | Naughty |
| D | Devious |
| R | Ravishing |
| E | Energetic |
| A | Appealing |
| Get Your Own Name Acronym | |
iron maiden-najbolja web stranica
dickinsonica-positite je obavezno
,najveci fan Brucea Dickinsona
beast 666-Pootha XD zakon lik
(an)tony(o)-frikin panker koji je nabroja milijon bendova na svon blogu i sto je najgore sve ih slusa
maidenovka-ludnica blog
super mi je
,skroz
Iron Maiden fan blog,stvarno je odlican,a njen san je otici na maiden koncert
,positite obavezno i nanesite joj hrpu komentara
!
Ja Sam KewlMarinaaaaaa!!!!!!!Weeeeee!!!
Ljudi ona je cool!!!
MetalacUglavnom metal.I on je isto cool!!!Ne stvarno,tko bi rekao da musko more biti tako Kul...
KokyKoka!!!!Moj ludi frend...
DomeMoj također ludi frend
ja sam ja Andrea ...
živim u gradu ah ZADRU...
ovo je nasa pijaca =D
obožavan i štujem Janicka Gersa...
ali to ne znači da manje poštujem ostale članove moje najdraže grupe Iron Maiden...
i treniran plivanje 7 godina i odbojku 3 godine...
neznan više ništa o sebi,žalim...
i sviran gitaru i obozavan crtati...
Ako me zatrebate:
Moj e-mail je : ificouldfly@net.hr
A MSN : ironandrea@hotmail.com
Moje slikice:
Ja :P
Karla i JA :P
Me again
Moja gitara Ares i pojačalo
Moje tri gitare <3
Vrijeme u Irskoj ^^ <3
A sad malo njegovih,onako,meni naj slika:
Bendovi koje slušan:
Iron Maiden
Judas priest
Dimmu Borgir
Draconian
Rammstein
Pain
Dream Theater
Hladno Pivo
Manowar
Pantera
Pentagram
Rhapsody
Steve Vai
Symphony X
Into Eternity
Ark
Adagio
Circle II Circle
Corrosion of Confirmity
Gordian Knot
Pagans Mind
Serj Tankian
Yngwie Malmsteen
Lalalalllalalalalalalalalalalala,
eo me natrag..............
Ooh, if it opens your eyes
This is better than a strong compromise
I was willing to be lost in the shuffle
If only you had let me know
Ooh, if it opens your eyes
This is better than any less compromise
I was willing to be lost in the shadows
If only you had let me know
Nego oaj, ljudi moji mi imali inicijalni iz matike i bilo 20 bodova najvise...
Ja dobila 17,a zasto??????????????????????
Napisala san tocno zadatak koji ima najvise bodova i mislin se ja ma jeli
to meni tocno ili ne?!
I izbrisen ja to sto je bilo tocno i napisen krivo!
Ajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Argh!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
A Bog zna koliko san tek dobila iz hrvatskog...
Mislin nije vazno sto san ja sve razrede prosla s 5.0,
zasto bi ja morala na lito mislit o skoli???????????????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Pa meni to ispari,O.K. ne bas ali ipak ne mogu ni ja sve zapantit..........
Bla Bla Bla Bla Bla Bla Bla Bla...........
Eo van moja jedna priča (2. dio sljedi u sljedećem postu,to van je moja trilogija ) :
I Don't Have Anything Since I Don't Have You............
1. DIO:
Kao i svakog jutra ustala sam se jedva,bez ikakve želje da se uopće i probudim.Bilo je
hladno,ali ta hladnoća nije bila bilo kakva,već ona santa leda u mom srcu."Svaka neostvarena
želja pretvori se u malu kockicu leda i živi u tvom srcu."-naravno za mene je već previše tih kockica,
da slobodno mogu reci santa leda.Sjela sam za stol i doručkovala čitajući novine.Opet isto,sama ubojstva.
Čak se traži i mladić nepoznatog lica za ubojstvo svoje djevojke.Nitko ih nije znao niti su imali obitelji,
tužno,pomislila sam.
Krenula sam u školu nadajući se da ću barem vidjeti nekog novog,nekog tko će me nasmijati,ali
naravno i to je bila još jedna neostvarena želja.Sa pogledima uprtih u mene dovukla sam se do prijatelja.
Da,prijatelja,jedini kojima je bilo stalo do mene.Ali ne i tog dana,sve tzv. prijateljice bile su oko
nekog lika,crne duge kose do ramena,zelene oči,bio je savršen,i uz to metalac...
Kao jedina metalka medu svima osjećala sam se drukčije,sjela sam sa strane i pričekala
da zazvoni ono smrtonosno zvono iza kojeg nikad ne znaš što se može dogoditi.Sve ženske
su smješno hihotale dok je on zbijao šalu za šalom,bilo mi ih je žao.Sve pune nade da ce ih on odabrati.
Ipak i ja sam vidjela da je vrijedan truda,ali nisam se htjela zamarati s još jednom kockicom i
uzalud potrošenim vremenom,a da ne govorim nadom...
Zvonilo je,napokon pomislila sam,sve dok mi on nije prišao i pitao kako se zovem.
- "Andrea,zašto pitaš uopće?"
- "E,što sam ti ja skrivio?" rekao je sa smjeskom, "Ja sam Ares,drago mi je."
- "Da,ovaj,i meni isto." gledala sam ga s nevjericom da je to još samo jedna šala od brojnih,
koja bi trebala nakon nekog vremena slomiti moje srce,samo što on nije znao da je to vec učinjeno
i da sam se navikla na to.Pa dobro baš i nisam,ali nema veze.
- "Voliš metal?"
- "Da,mislim da je to očito..." odbrusila sam s pomišljajem da ću zakasniti na sat.
- "Dobro neću te gnjaviti,očito je i da se,neznam zašto,ja tebi ne sviđam."
- "Ma sorry ali kasnim na sat,nisam to uopće mislila."
- "A O.K. koliko imas sati u školi?"
- "Šest,žurim ajde bok!"
- "Čekat ću te!" ,doviknuo je.
Odjurila sam.Trčala sam sve dok nisam skužila da ce me on čekati?!Što mu je to trebalo značiti?
Krasno.Zakasnila sam na sat,ali prof. mi je oprostila jer zna da ionako uvijek kasnim.
U školi je uglavnom bilo dosadno,osim trenutaka kad mi se prijatelj pokušavao
stući nasrid razreda skakajući s klupe na klupu poskliznuo se i savršio u razbijenoj kanti za smeće.
Bilo kako bilo,prošla je polovica šestog sata i moje su se misli vratile na Aresa.Ime mu je bilo
stvarno lijepo jer na grčkom to znači bog rata,a moje hrabrost.Mozda,ne znam,hmmm,a da ipak
pokušam,ma ne,to nebi bilo pametno,ma zašto ne?!Možemo barem biti prijatelji...
Izišla sam iz škole nakon zadnjeg sata i krenula kući,tada kod izlaza sjedio je on.
- "Ej! Zar već ideš doma?"
- "Da,nemam razloga ostati ovdje."
- "A mogu te onda otpratiti kući?" ,rekao je s onim istim smješkom kad smo se upoznali.
- "A valjda možeš.Ali daleko živim,tako da,ne znan oće ti se dati."
- "Ma nema veze,ajmo,na koju stranu?"
- "Ravno,dosta ravno...."
Hodali smo putem kojim ja svaki dan mukotrpno idem,nismo pričali.Samo me je pratio.
A i to je postalo neugodno.Vjetar je zapuhao,a meni je postalo hladno.Jer sam kao i
inače sve oblačila drukčije od drugih.Kad je hladno ja obučen kratke rukave,a kad je
toplo duge.On je to primjetio.
- "Evo ti.Obuci to,vidim da ti je hladno a ja ću se skuhat u ovome." ,rekao je ponudivši mi
majcu dugih rukava ispod koje je bila majca na Maidene.
- "Hvala,još mi niko nije dao majcu kad mi je bilo hladno." ,-iako mi treba nešto puno više od majce
pomislila sam i stavila na sebe preveliku majcu.
- "Pa je li taj tvoj stan blizu uskoro ili?"
- "Kuća je,i nebi se reklo da je baš blizu uskoro.Nismo prešli niti pola puta."
- "Ajme meni,noge me bole više." ,rekao je i sjeo nasred ceste,zbog čega je čovjek koji ga
je zamalo zgazio poludio i počeo vikat.
- "Aj dobro." ,nasmijala sam se.
- "Jeli to moguće? Ti se smiješ,a mislio sam da ću trebat i bacit se pod auto samo da išćupam jedan
tvoj smješak."
- "Pa skoro i jesi.I nije baš da se ja nikad ne smijem.Samo me malo sram kad nekoga tek upoznam,
kao i tebe."
- "Aha,sad mi je lakše.I možemo nastaviti." ,digao se s ceste ni ne gledajući ima li koje auto,te ga
je jedan opet skoro pregazio.
- "Ti baš nisi normalan,a?Ako ovako nastaviš poginit češ."
- "Ja nemogu poginut."
- "Što bi ti to trebalo značit?! Svi mi jednom umremo,neki očito prije,tko zna možda čak i sad kad skrenem
desno iza ugla.Tko zna što me tamo čeka,možda ništa,a možda i neka budala koja će me ubit."
- "Ma nemožeš umrijet."
- "O.K. Što god...Kako to misliš?"
- "Zaboravi,nije važno." ,skrenuo je pogled na cestu koja je vodila u mračni dio pokraj srušenog
restorana.
- "Nije te strah?"
- "Čega?"
- "Pa mislim,ovog puta koji vodi samo u mrak?"
- "Ne,zašto bi me bilo strah?"
- "Pa inače se ljudi boje raznih stvari kao što je mrak,ali vidim da ga ti nekako,voliš."
- "Volim i mrak i strah.Bez njih nema života,mrak mi pomaže da osjetim strah,a kad osjetim
strah znam da sam još uvijek živa i da mogu barem nešto osjetiti."
- "Znaš čudna si,to mi je baš lijepo na neki način."
- "A ti mi kažeš da sam ja čudna,sjedneš bez veze nasrid ceste dok auto ide prema tebi."
- "Ma,da,ali ipak imao sam dobar razlog."
- "Uh,jak ti je razlog.Nego kako to da te prije nikad nisam vidila?"
- "Tek sam se doselio ovamo,radije ne bi o razlozima.Znaš li neka dobra mjesta za izlazak?"
,vidjelo se da je promijenio temu ali sam je prihvatila.
- "Znam,ali ne idem baš često okolo,samo kod škole."
- "A jesu li i one ženske tamo svaku večer?"
- "Pa većina njih,zašto pitaš,sviđa ti se koja?"
- "Ma ne,nadao sam se da nisu,malo su dosadne."
- "A ne brini se imam ja svoje društvo,dvije su iz mog razreda i još tri iz druge smjene."
- "Eh,nakon onoga danas ne vjerujem da će me pustiti na miru."
- "Baš mi te je žao,sam si kriv." ,podrugljivo sam mu rekla.
- "A daj,nisam kriv što sam zgodan." ,počeo se smijati,a ja mu se pridružila.
Došli smo do moje kuće,ja sam stala a on nastavio hodati jer nije primjetio da
smo stigli.Pustila sam ga da ide,šuteći ispred svog dvorišta.Napokon se okrenuo shvativši da
sam ja stala.Smijući se potrčao je natrag.
- "Baš ti hvala što si mi rekla da smo stigli."
- "Nema na čemu,i drugi put."
- "Dakle,to je ta kuća."
- "Aha,večinom sam sama u toj kući pa mi je dosadno i poželim živjeti u zgradi."
- "Znam kako ti je."
- "I predpostavljam da češ se sad vratiti kući,ako znaš put."
- "Ma zapamtio sam ga.Vidimo se onda sutra navečer."
- "Da,nadam se."
Trenutak smo se samo smijuljili dok me on nije poljubio u obraz i rekao laku noć.
Nisam znala što bi pa sam samo rekla bok.Mahnula mu i otrčala kući.Bio je to malo neugodan trenutak,
ali opet,bila sam sretna.Ne mogu vjerovati da sam bila sretna.Napokon.
Prije bi rekla za ovo "Napokon" da je napokon gotova prica
ipak!
Mislila san ja na vas pa van preporucan da je kopirate negdi pa
procitate kad se "skinete" s interneta.
Malo je umobolesno pa molim djecu da ne pokusavaju to kod kuce!
Što bi dala da san na njihovon mistu =(
Ali ova slika mi ne ide iz glave:
Ajme stalno se cudim Steveovom nosu
Kon-za slika:
Adrianeeeeeeeeeeeeee!
Jos je bia premrsav 
I opet za kraj moj Janko:
Smatran da je ovaj post dovoljno dug pa iden ca!
