trtmrt
24.08.2017., četvrtak
Drzi do svoje rijeci
|
Dakle, ako nešto mrzim onda je to kad mi netko odgodi susret "pet minuta" prije, očerupala bi ga ko kokoš. Dogovorimo se prije dva dana, on: da, da ma može i onda dva sata prije susreta, joj, sorry nemrem, moram na trening. Koji mrtvi trening, prije dva dana nisi znao da imas trening, koj k....?! Kako god, popizdim jer u mojoj glavi to ide ovako, redom: 1.Znao si prije dva dana, ako je trening dogovoren prije nisi trebao dogovarat kavu,(neodgovorno) 2. ako nećeš preskocit/prebacit trening, zivo ti se je.. za kavu samnom 3. zakaj si onda uopće zvao da se vidimo!? Tak i frendica, doci ce svi zajedno (muz, ona, djeca (3)) oko 17h, pol dana, cisti, kuhaj peri, peci, jer i ja imam djecu, i nikad nemre bit cisto i pospremljeno kak ti hoces, dakle, zajebavam se cijeli dan, ne odem s djecom van, jer to je rutina, cekamo ih i cekamo, mali svakih pet minuta: mama, mama kad ce doci prijatelj? Mama, mama?! Evo sine, još malo...Evo samo sto nisu... Kad eto poruke od madam u 18.30h :ej, draga sorry, doso mi bratic s djecom, nemrem ga sterat, sorry, bla bla... Ajte svi u pič mač! Jebes covijeka koji ne drzi do svoje rijeci, bio to dogovor za kavu, kopanje nosa ili zidanje kuce, nebitno je, DRZI DO SVOJE RIJECI!!! Oznake: popizditis |
23.08.2017., srijeda
trudna socijala...
|
Jutros na putu do posla, kod Petrove ulazi u tramvaj trudnica, vidi se da je neka sirota (ne mislim negativno) neuka i priprosta... I naravno ulazi i pi..ara... Ovaj njen tulac od muza , zove nekog i prica da opet mora (ono kao OPET) slij tjedan na "snimanje" i ponovi 3 puta , a ova mu viče "ultrazvuk", ugl. strasno. Vjerojatno nisam uspijela opisat na nacin na koji ja to dozivljavam ali doma ih vjerojatno jos ima (djece) jer takvi, ruku na srce zive od te jadne djecice kojoj kroz zivot daju tek toliko... Srce mi se para kad na ulici vidim (a i poznam par takvih obitelji jer nisam od onih koji se s takvima ne "druze") djecicu koja su zapravo izvor prihoda svojim roditeljima, kada ih rade/radaju da bi zivjeli od njih to mi je prestrasno. Ako si socijalni slucaj i sl, draga moja "kastracija"! Nakon drugog djeteta, cap! Jeftinije bi bilo drzavi platit spiralu takvim zenama nego ovako, a i bilo bi manje nesretne i nezbrinute djece! Bas me ovakve situacije razljute, jer smatram velikom nepravdom kako neki koji ne zasluzuju i zapravo ne zele biti roditelji budu a neki koji bi napravili za dijete sve ne mogu. I o tome bi mogla jer i tu nas debilni sustav nefunkcionira. I onda se muz i ja preispitujemo dal nasi klinci imaju sve, dal im dajemo sve! Ma brate, damo i vise nego treba! Ali neka ipak su nam oni najbitniji, bar bi trebali bit... |
22.08.2017., utorak
|
Malo o meni... Domsko sam dijete, prosla kak bi se reklo sito i rešeto, završila školu, stala na svoje noge. Iznajmila stan, zaposlila se i naravno nasla debila koji ce me maltretirat... I njega se rijesila, jedva... Zaljubila se u predivnog decka, sada moj muz. Naravno opet mora bit komplicirano pa ni dijete ne možemo dobit, 6 godina se sevimo ko zecevi i nista, ok, umjetna jedna, druga i eto nam malog (sada već velikog) frajera, ni to nije proslo "normalno."al dobro... Nakon godinu i pol zaigrali se (kao nema straha pa nismo mogli zatrudnit 6 god!) kad eto ti i drugog frajera! U međuvremenu kupili stan (naravno na kredit) nasli bolje poslove, mala idila sa preljevom života. Ono kao žena, majka, kraljica i sl sranja... O tome imam (ponekad) potrebu pisat, olaksat dusu... Bit će tu svega... Kaze frendica: ako imas potrebu pisat, pisi to je super! Imam i hocu, mozda netko i procita :) Oznake: život i sve što nosi |
