Evanđelje po Luciferu

utorak, 11.09.2007.

Predgovor knjizi "Evanđelje po Luciferu"

Evo predgovora knjizi, koji sam obećao prekjučer poslati. Bit će zanimljiv onima koji imaju književne ambicije. Ne mislim, naime, da se nešto s bloga može valjano samo coppy/paste, pa u tiskani oblik. Mediji su bitno različiti i to treba poštovati.

Književno stvaranje tranformira vrijeme u prostor. Autor stvara zamisli u vremenu i prenosi ih u tekst, koji egzistira u prostoru, da bi drugima bio dostupan. Svi dijelovi dovršenog teksta (knjige na papiru ili u računalnoj memoriji) postoje istodobno.

Čitatelj, posvećujući vrijeme knjizi, prostor ponovo transformira u vrijeme. Ali to, naravno, nije puka inverzija. Čitatelj je sustvoritelj: asocijacije uz tekst, koje stvaraju nove kon-tekste, neizbježne su (performativna interpretacija). Tekst je jalov, puko truplo, bez sablasti kon-teksta koje oko njega plešu.

Internetska umreženost danas omogućava djelomično preklapanje dviju faza transformacije (vrijeme-prostor i prostor-vrijeme). Osnova ove knjige, dnevni zapisi koji će postati poglavlja, nastajala je na blogu. Neki su tekstovi nastajali desetak minuta, drugi više dana. Sukcesivno, još ispod čekića vrući, bili su stavljani na uvid čitateljstvu, uz mogućnost interakcije. (Neki su komentari u ovu knjigu unijeti. Prepoznatljivi su po desnom poravnjanju teksta.) Daljni eksperiment moglo bi biti pisanje on-line, tako da zainteresirani mogu pratiti svaki dodir tipke onako, kako ga prati pisac na ekranu svog računala.

Svi tekstovi, nastali u razdoblju nešto duljem od godine (od rujna 2005. do listopada 2006.), i danas su dostupni svakome, na http://jalucifer.blog.hr. Oni su sada mrežica u Svemrežju: dostupni onako, kako su prvotno bili postavljeni. (I naravno snabdjeveni hipertekstom, unutrašnjim i vanjskim poveznicama, osnovnim oruđem računačne umreženosti.)

Ali ova je knjiga mnogo više, od doslovnog prijenosa bloga u matricu za "tvrdu" kopiju. Kada sam na tome počeo raditi, shvatio sam da je ponovo potrebno promisliti i urediti cjelinu, da bi se tranformacija dovršila i zakonitost novog/starog medija uvažila. Pisanju na mreži nedostaje treća dimenzija: po Internetu se "surfa", ostaje na površini. "Tvrda kopija" (pa makar ona ostala samo na "tvrdom disku") uključuje treću dimenziju, dubinu: od čitatelja se traži, da zaroni.

Tekstovi su pregledani; dotjerivani, proširivani, skraćivani. Oni, koji su postali neaktualni ili se nisu uklapali u viziju cjeline, odbačeni su. Raspored zapisa potpuno je pretumban, a dodani su novi paragrafi i uputnice, da bi izraženija bila cjelovitost. Tekstovi koji su nastali s mjesecima razmaka sada postaju susjedna poglavlja (ili su čak spojeni u jedno), i obrnuto; trebalo ih je dodacima "ulančiti".

Izlaganje ipak zadržava mrežni, a ne puko linearni karakter. Uz linearno ulančivanje, čitatelj će uočiti druga povezivanja. Isprva sam pokušao očuvati sadržaj hipertekstovnih poveznica klasičnim oruđem fusnota. Ali to opterećuje i guši jasnoću izlaganja. Neka, zato, to ostane na čitateljevoj mašti. Pisac mora u svojeg sustvaratelja čitatelja imati povjerenja, očekujući da će on izvući i one kon-tekste koje sam nije imao na umu. Sve se "poveznice" nikad ne mogu iscrpiti: svaka izgovorena riječ "poveznica" je na cjelinu jezika.

Odustao sam posve od fusnota, u kojima bih navodio brojne izvore koje citiram ili prepričavam. Slobodnija forma omogućava otvorenost teksta. Mnogi su izvori, šturo ili opširnije, spomenuti u zagradama unutar teksta. Dulji citati označeni su uvlačenjem s lijeve strane. Neke će izvore inspiracije, koji nisu esplicitno spomenuti, upućeni čitatelj prepoznati.

Fragmenti čine cjelinu, koja se pri prvom susretu s knjigom naslućuje čitanjem sadržaja. Razdjeljen je u deset glava, ove pak dalje u poglavlja. Njihovim sam naslovima posvetio veliku pažnja, da bi bili informativni i poticajni. Kada stekne taj prvi uvid, čitatelj može početi čitati po redu, ali to nije nužno. Ovo je doba fragmentarnosti, doba bljeskova (luči). Ako pročita poneko poglavlje, ili nekoliko rečenica ili riječi tu i tamo napreskokce, pa nešto vidi ili osjeti, jedan trenutak, svrha je već postignuta.

Rukopis knjige završen je gotovo godinu dana, nakon što je zadnji tekst na blogu bio napisan. Tekstovi su bili ostavljeni "na ugaru", prije navedenog preoravanja. Vrlo neracionalan postupak, koji troši puno vremena. Luciferu, naravno, vrijeme nije problem.

Pojedina poglavlja su raznolika: u formi. U cjelini, knjiga je Objava i Otkrivenje, ali je istovremeno i djelo znanosti: sotonologije. U monoteističkoj religiji, objava i teologija razdvojene su, jer Bog, koji je jedan, ne pozna sebe. On je objekt teologije kao što je kamen objekt geologije, pa ju ne može razumjeti. On zna sve, osim sebe samog. Sotona, koji je mnogi, ne zna ništa, osim sebe samog. Zato on stvara znanost o sebi samom. Ona je pak istodobno znanost o Bogu i o Svemu.
Sotona nije sotonist. Sotonizam je samo apsolutiziranje jednog aspekta monoteističke religioznosti..

30. kolovoza 2007.
Lucius Horvat
- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.