petak, 13.10.2006.
Zašto Sotona nije sotonist (3)
 Ovo je treći nastavak teksta, započetog u subotu. Pitanje je dakle, koje sam postavio u subotu: Da li će zaista prosječan čovjek, kada mu se kaže "Čini sve što želiš!", početi pljačkati, silovati, razarati, ubijati?  Da li je to ono, što čovjeku u svojim dubinama uistinu želi? Frojdistički nagonski slijepi "Id" (ono), koje traži zadovoljenje odmah, koji ne priznaje prepreke i odgode, i kojeg tek vanjske stege kulture, religije i policije u normalno doba spriječavaju da divlja?  Mnogi se teolozi slažu sa Stanom Leeom (scenaristom spomenutog stripa "The Silver Surfer"). Čovjek je iskonski divljak, bjesomučnik u vlasti Sotone; tek vanjska intervecija samog Oca preko Sina, koji nasuprot Tijelu (oruđu Sotone) poklanja ljudima Sveti Duh, može ga nagnati da promijeni ponašanje, pa čak i želje i osjećaje. Bila je potrebna osobna intervencija Jahveova, da bi ljudima rekao kako ne treba krasti, ubijati, bluditi, lagati (mada, začudo, sam često Židovima naređuje i vrši masovne pokolje i genocide!). Njima samima, eto, to nikad ne bi palo na pamet. (Konfucije međutim misli drugačije: bogovi opstoje, ali oni ne daju moralne zapovijedi; njih razrađuju umni ljudi sami.) Iz drugih pak napisa teologa može se zaključiti drugačije: čovjek je po prirodi neutralan, poprište dviju vanjskih sila: Boga i Protivnika (Sotone), koji ga nastoje navesti svaki na svoju stranu. To je popularna predodžba o anđelu koji šapće čovjeku na desno uho, i đavolu koji mu šapće na lijevo. (A ipak, istovremeno, đavo je Božji instrument, kojem je dozvoljeno da u beskonačnosti iživljava svoje sadističke sklonosti mučeći ljude, koji su ga slušali!) Ako je pak drugačije? Ako Sotona kaže čovjeku, da sebi zakone piše sam, ili da odbaci sve zakone? Da ne treba poštovati nikakvu vlast? Da treba slijediti svoje želje? Da bude anarhist i nihilist? Ateist i anarhist Petar Kropotkin živio je u drugoj polovici XIX. stoljeća u siromašnoj, zatucanoj, despotskoj Rusiji. Sažaljevao je obične ljude i želio njihov život učiniti boljim; tome je, kao revolucionar, posvetio život. (Dočekao je i Oktobarsku revoluciju, i bio duboko razočaran novom despocijom koju uvode boljševici; anarhiste su strijeljali među prvima.) U članku naslovljenom "Moralne osnove anarhizma" on piše o problemu dobra i zla, o problemu heterogenog i autonomnog morala (onog koji se čovjeku nameće izvana, kao Kantov "kategorički imperativ", i onom koje čovjek slijedi po svojem nagonu. Uvijek ta prokleta ideja o kazni i odmazdi staje razumu na put. Kropotkin inzistira da je čovjek po prirodi dobar, i ako mu se dozvoli istinska sloboda biranja, on će birati dobro. Životinje koje žive u zajednici, od insekata do sisavaca, imaju prirodno razumijevanje dobra i zla, i razumiju, da je dobro međusobno se ispomagati. Tako je i kod čovjeka, kad je riječ o njegovoj prirodi: on uzdiže načelo solidarnosti. Istraživanje životinjskog carstva u cjelini dovodi do uviđanja moralnog načela: "Postupaj prema drugima onako kako bi želio da se drugi ponašaju prema tebi", i nije potrebno prijetiti ljudima kaznom u paklu, da bi se toga pridržavali.Čovjek razlikuje dobro od zla samo zato, govore crkveni oci, što mu je Bog usadio te pojmove. Drugi su, slično Hobsu, pokušavali da objašnjenje pronađu u zakonu. Utilitaristi tvrde da se čovjek ponaša moralno iz osobnog interesa. U stara vremena crkva je zastrašivala mukama pakla da bi moralizirala ljude; svi znamo kako je u tome uspjevala: ona ih je demoralizirala. Zato čovjekoljubac Kropotkin govori kao Galactus: Mi ne objavljujemo rat samo apstraktnoj Tojici u liku zakona, religije i vlasti. Mi objavljumemo rat čotavoj bujici laži, liukavosti, eksploatacije, pokvarenosti, poroka, jednom riječi – nejednakosti, kojom su oni prepunili sva srca. Kada odbaciš strah od "svete Trojke" zakona, religije i vlasti, kada ostaneš sam sa sobom, religije i vlasti, pronaći ćeš, kaže Kropotkin, u sebi samom snagu, hrabrost i sposobnost za samoprijegor, koji te vode ka tome, da radiš za dobrobit drugih. Svoje misli, osjećaje, težnje čovjek će uvijek težiti da podijeli s drugima, i tako će pridonositi progresu čovječanstva.Ostavljajući svakome pravo da postupa kako mu padne na pamet, apsolutno odričući društvu pravo da kažnjava bilo koga (…) mi se ne odričemo mogućnosti da volimo ono što smatramo dobrim i da mrzimo ono što smatramo lošim. Volimo i mrzimo, jer samo tko umije i mrziti, umije voljeti. Strahu od slobode nema mjesta. Mi odbijamo sakatiti ličnostu ime bilo kojeg ideala: sebi dajemo samo to pravo da otvoreno izražavamo svoje simpatije i antipatije prema onome što smatramo dobrim ili lošim. Unutrašnja svijest o tome što je čovjek sposoban učiniti predstavlja prvi korak ka shvaćanju onoga što on mora činiti. Osjećaj moralne dužnosti, koji je u životu poznat svakom čovjeku, a koji su pokušavali objasniti na razne mistične načine, nije ništa drugo do obilje života koje traži primjenu, teži da se oslobodi. Tako se dolazi do "zapovijedi" koju čovjek sam sebi daje:Tko može da djeluje, taj je dužan da djeluje. Budi jak! Neka se snaga tvojih strasti i uma preliva. Ti ćeš tada dati i drugima svoj razum, ljubav i aktivnu snagu. Eto na što se svoi cijelo učenje o moralnosti, očišćeno od licemjerja i istočnog asketizma. Život treba obilovati istovremeno i umom, i osjećajima i voljom, da bi stvarno bio plodotvoran. Ali, tada ta ranovrsna plodnost i jeste život, onaj koji jedini zaslužuje to ime. Onaj kojem je život samo jednom zasjao, ne bi dao ni tren takvog života za cijele godine vegetiranja. O ovim trenucima života, napisah u tekstu Ljepota mračne strane: Kad zasjate u tami, vi ste kao Bog. Pa makar bili jedna krijesnica na tisuću svjetlosnih godina mraka, pa makar bili jedna iskra na milijardu godina tame. Da li treba Kropotkina ozbiljno shvatiti?Da, naravno; on je genij. Ne, naravno, odbacite ga sa smijehom: lupeta gluposti, ništa on ne kuži. Primjenite budističku četverostruku negaciju. To je proizvod mašte Sve su priče istinite, i sve su laž. Zato je Legija ime Sotone. Njen Sin, moj Brat, naučava: "Ja sam Put, Istina i Život", ali van Puta su mnogi putevi, van Istine mnoge istine, van Života mnogi životi. Tko ima nos, neka njuši! Slijedeći tekst, u utorak: O tome zašto je papa ukinuo limb! |
