Evanđelje po Luciferu

Evo uplaših se svojedobno, kada je novi papa primio na večeru jednog heretika kojeg bi po pravdi trealo na lomači spaliti, da će ovaj bojovnik Crkve, 25 godina na službi Velikog Inkvizitora, u kojeg sam ulagao velike nade, najedanput postati mlakonja kao onaj prethodni, bljek, stvarno je odvratno bilo kako se svima ulizivao i ispričavao i za oprost za grijehe Crkve tražio (svima, naime, van Crkve, dok je unutar crkve jasno svima na znanje dao, tko je gazda i da tu nema labavo, recimo glede teologije oslobođenja!), kao da je moguće, budivragsnama, da Crkva u nečemo pogriješi!

E, ali bio se Benedikt samo malo pritajio, radio on fino, na dulji rok, dao mu Bog zdravlja! Pa je objavio, da je Crkva bezgriješna, pa je jasno dao na znanje protestantima da su i dalje u očima Crkve heretici za koje spasa nema, u paklu će gorjeti, pa je primio u vizitu pravoslavce i rekao im da za njih još ima nade, ali moraju njega za glavnog šefa priznati, pa je jasno poručio svima drugima da su griješnici jer se nisu Kristu poklonili i svi će u paklu gorjeti. Kako napisah jučer, tako ja, Sotona, "u startu" dobivam onih 5/6 čovječanstva koji nisu katolici, a onda i većinu preostalih.

Papa se nedavno odrekao titule "patrijarh Zapada", koju je nosio još iz četvrtoga stoljeća kada je kršćanstvo (u svojoj tzv. "katoličkoj" tj. općoj varijanti, suzbijajući surovo onih 88 hereza koje su se u kršćanstvu pojavile i popisao ih Sveti Augustin) postalo državna i zatim i jedina dozvoljena vjera, a Rimsko Carstvo se podijelilo na Zapad i Istok, kada je postojalo pet patrijarha, uz onoga u Rimu, sva su četiri bila na istoku, naime u Konstantinopolu (Carigradu), Jeruzalemu, Antiohiji i Aleksandriji. Pa je onda Đavo odnio sve te četiri, sve je njihove teritorije zauzeo trijumfirajući islam, Moskovski se patrijarh proglasio nasljecnikom Carigradskog, a kršćanske su crkve u Siriji, Palestini i Egiptu, onoliko koliko je kršćana preostalo, sve prihvatile monofizitsku "herezu" i tako "otpale" od glavne struke kako zapadnog tako i istočnog kršćanstva, koje je prihvatilo duofizitizam (učenje naime, da je moj Braco istovremeno i potpuni Bog i potpuni Čovjek). A "Zapad" je kasnije, širenjem katoličanstva, obuhvatio sav ostali svijet, na svim kontinentima.

I kvaka je sada u tome, da odričući se tog posebnog, povijesno svakako već više od tisuću godina zastarjelog naslova, papa sebi zadržava "samo" naslov jedinog i neupitnog poglavara univerzalne (katoličke) i pravomisleće (ortodoksne) crkve, naglašavajući time svoju pretenziju na primat nad svim istočnim kršćanima, tj. pravoslavcima (ortodoksima).

Nije to nikakva bezvezna diplomatska ili teološka finesa. Zna Benedikt točno, što radi, i znaju to naravno i poglavari istočnih crkava. Riječ je o borbi za moć nad dušama, i nad tijelima.

Sada pak papa ukida i samostalno Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, kojem je prethodnik pridavao veliki značaj, i pripaja ga Papinskom vijeću za kulturu. Poruka je, opet, jasna: druge se vjere (židovstvo, islam, hinduizam, budizam, sikhizam, neopaganstvo, konfucijanizam itd.) ne tretiraju više kao VJERE, koje bi, po mogućnosti koju su počeli oprezno dozvoljavati neki liberalni katolički i drugi kršćanski teolozi, i same imale neku ulogu u Božjem planu sa ovim svijetom, dakle, ako tolike vjere 2000 godina uporno traju, možda Bog tako želi, možda i oni nekako mogu doći do spasenja? Ne, kaže Ratzinger/Benedikt: nema vrdanja,
moj Braco daje sve odgovore i to putem svojeg Zastupnika u Rimu. Sve su druge tzv. "vjere" samo kulturni fenomen, jedina istinska Vjera je kršćanstvo, i to ono, koje njega kao velikog šefa priznaje. Svi koji ne udovoljavaju ta dva uvjeta, u paklu će gorjeti, točka.

Pa kako da ne volim takvog čovjeka? :)