Evanđelje po Luciferu

Evo mene opet s vama, dragi Hrvati! Sotona, naravno, sigurno vam je jasno, ima mnogo posla na raznim stranama svijeta, usprkos tome što raspolažem brojnom vojskom. Kaže narodna mudrost "Vrag nikada ne spava", i u pravu je. Ja sam vam veliki radnik, svoje dužnosti shvaćam maksimalno ozbiljno; bliži sam po tome onim dosadnim protestantima nego vama, lijenim katolicima.

Uz Noć vještica vezane su neke dosadne ceremonijalne dužnosti koje sam morao obaviti; a malo prije toga, i tijekom protekloga tjedna boravio sam u Parizu.

Ah, Pariz! Prefinjena metropola grijeha, onog suptilnog i rafiniranog grijeha tijela i duha, za razliku od frivolnih Talijana, barbarskih Teutonaca i sirovih Britanaca!

Ali fino sam ih udesio ovoga puta, zar ne? Koja lijepa šorka po ulicama, nije tako nečeg bilo od '68! A još nije gotovo! Koliko lijepih zlih djela i misli kod toliko mnogo ljudi, koliko duša na putu u moje carstvo!

Morao sam, znate, taj delikatni posao osobno preuzeti, da iskoristim situaciju koja je zrela, da se nasilje i mržnja rasplamsaju na obje strane, pa sam onom smotanom francuskom ministru žandarmerije, čije mi je prezime teško i izgovoriti (Šarozi ili tako nekako, koji je to Francuz!?), šaputao na uho savjete za par zgodnih izjava koje su "sjele" na svoje mjesto u pravom trenutku, onako kako je jedan jedini metak ispaljen u Sarajevu svojedobno zapalio plamen Velikoga Rata.

Nemojte misliti da je laka takva vrsta zavođenja! Treba naći pravi oblik i pravu mjeru, da bi se postigao optimalni učinak za pobjedu sila Zla. Desi se i meni da fulam, da pretjeram, pa se čak dogodi i kontraučinak, u korist moga brace.

Tko ima nos, neka njuši!