srijeda, 21.12.2005.
Mojih prvih 13 dana :)
|
Napokon sam nasla malo vremena da sjednem i napisem par recenica. Dakle, od pocetka… Kad sam izasla s aerodroma u Delhiju… mislim da sam dozivjela mali kulturoloski shok (buka, hrpa ljudi) ali sam si cijelo vrijeme govorila: sve je ok, to ti je shok, sve je ok , sve je ok… a kad sam osjetila onaj specifican zrak, preplavila me sreca (usput, ne znam je li taj zrak tipican smog ili sto ali drukciji nego u dragom mi zagrebu). U Jaipur sam dosla 8.12., cetvrtak, popodne i moja me “ekipa za docek” nije docekala (iako sam ih zvala par puta prije samog dolaska u Jaipur) – nema veze, srecom, da imam ovdje ljude na koje se mogu uvijek osloniti i koji su dosli po mene u roku 10 minuta. Prvo sam bila smjestena u jednoj veeelikoj kuci s desetak drugih stranaca no bilo mi je malo predaleko od ureda pa sam dobila smjestaj na novoj lokaciji (u obitelji) - autom doslovce 5 min do posla. Imam svoju sobu s kupaonicom (zaseban ulaz od ostatka kuce), hranu i prijevoz do ureda ujutro. Firma je slavila 100.godisnjicu pa je imala 4dnevni party (3 rucka i 4 vecere) no ja sam na kraju bila samo na prvom rucku i zadnjoj veceri. I bas je bilo fora, kuzi se da su potrosili brdo love …ali hej, oni si to mogu priustiti. Tih par slobodnih dana sam potrosila na ponovno privikavanje na…sve (e da, imala sam i suuuper masazu, maserka dosla doma, izvrsno, to mi je bas i bilo potrebno). Uglavnom, upoznala sam se ovdje s nekim strancima, neki se uopce ni ne zele upoznavati ni s kim, bas su koma, cudni … a neki su toliko pricljivi da mi nikako ne moze biti dosadno s njima. Dakle, preselila sam se na novu lokaciju, super mi je. Obitelj bas ne zna engleski ali sasvim dovoljno za osnovu komunikaciju, ah, ionako cu morati nauciti hindi … jer u uredu bas ne znaju engleski (osim sefa i voditelja ureda). Pa, ako mislim pricati s nekim to cu morati na hindiju. U firmi mi je bio mali shok prvih par dana – ured je u ogromnom super uredjenom stanu sa prekrasnim pogledom na Central Park i sve je hightech … nisam znala ni otvoriti dvd citac (koji beeed), ja, tipicno dijete s Balkana, trazila gumb, mislila sam hej, treba stisnuti gumb pa ce se otvoriti ali neee, nema veze, sad znam. No, dokaz da je ovo ipak Indija (iako je medjunarodna firma) je I podatak da sam se doslovce cjenkala oko radnog vremena – s pocetnih 9.30-18.30h smo dosli na 9.30-17h, i onda su me jos pitali jel mi ok da radim subotom a ja, rekla , da, ok je…kako saaam gluuupa. Pokusat cu izgladiti stvari i pretvoriti subotu u neradnu pa da mogu putovati. Ovdje je tokom dana ugodnih 20-25C ali je nocu oko 3C (I ne,nemaju grijanje u kucama). O mom poslu: pa opis bi bio predugacak – ukratko, radit cu na 2 projekta iako mi vec sad pokusavaju I 3. nekako nametnuti, no ne dam se (nemam kad i na 3. raditi). Jedan (prvi, najveci, glavni) je projekt Jal Mahal (prevedeno Vodena palaca). Firma je zakupila palacu na 99 godina te ce je u suradnji s drzavom i s UNESCOm preurediti i jos dodatno sagraditi cijeli komplex. Naravno, to ce trajati jaaaako dugo, cirka 3 godine. Moj zadatak je napraviti marketinski plan za cijeli projekt. Drugi, manji, projekt je promocija tradicionalnog indijskog vjencanja strancima. Mozda zvuci cudno, no vjencanja su ovdje pravi poduhvati. Ciljno trziste su mi vec postojeci firmini klijenti (kupci dijamanata). Vec sam prvi petak isla u kino na indijski akcijski film a u subotu sam bila na svadbi jednog frenda (slika prilozena). Trebala sam zapoceti s radom u utorak ali mi je sef rekao: ne, ne, pocinjes sutra, u srijedu, dan naseg boga-slona (Ganeshija). U srijedu sam se i preselila. Vec sam se drugi petak osjecala cudno, nisam znala zasto. Neki cudan osjecaj. I onda..kad sam iz ureda krenula prema dijelu grada u kojem sam prije radila, sam shvatila … sad mi je sve presterilno .. to nije indija kakvu znam …idem ja u onaj dio grada gdje u ducanu ne mozes naci toalet papir i gdje rikshaw vozaci hrachkaju po ulici. I tako ja fino sjela na lokalni bus (kojim sam se prije vozila non stop)..i cudno…ali nakon 3 minuta sam bila presretna ..ah, da, taj feeling mi je falio … guzva, hrpa ljudi u malom busu, muzika koja treshti do daske, zena koja 25 minuta uporno pokusava na hindiju doznati moju obiteljsku pozadinu. Ah, da, to mi je falilo. I, tako, dosla sam i u taj dio grada gdje krave i svinje slobodno shechu ulicama i gdje je sve prashnjavo …I onda, blink blink …kad ono…ni krava ni svinja ni prashine…a i to njihovo Gradsko poglavarstvo i ulaganje u infrastrukturu!!! Zar nisu mogli pricekati da se malo nagushtam pa tek onda staviti novu cestu i kante za smece??? Zaputila sam se u stari stan da pozdravim obitelj ..a ono..i oni sve preuredili..nova kupaona … nema chuchavca…cijeli stan kao novi …eh, to mi je bio znak …uspomene ostaju uspomene. Susrela sam se s Markom i Ivonom iz RH. Marko vodi blog markoindija.blog.hr. Prolazili su kroz Jaipur pa eto – nasli smo se na kavi, tj. sladoledu i chaju. Evo, toliko zasad od mene, pokusat cu staviti par slika na blog bez nekakvih pretjeranih objasnjenja. Sve u svemu, zanimljivo mi je ..neki me prodavaci u ducanima prepoznaju hehehe (to je samo dokaz da sam prije previse shopingirala i sad se zaista pokusavam suzdrzati). Hvala Bogu da ovdje nema Bozicne i Novogodisnje shopping groznice. Pozdrav svima! Zelim vam ugodne Bozicne praznike i puuuuno grudanja i ludu Novogodisnju noc!!! :) (usput, na mom ekranu mi desni box ide preko teksta ali fakat ne znam kako to srediti, sorry)
|
