Ajme šta sam umorna... Idem ovo naškrabat na brzinu pa iden leć ka ono. Anyway, vratila se sa ekskurzije, prebolila obaveznu upalu grla koja slijedi ekskurziji i sad sam u fazi kad se pokušavam prisjetit događaja sa ekskurzije i osjećam se ko turist u svom gradu. Znate onu od Novkovića: Više ništa niiije kaoo priiijeeee... To mi je samo palo na pamet, ne slušam ja Burisa-motherfuckin'-Novkovića. Šta ja mogu kad se stvarno dosta stvari prominilo. Meh... preživit ću. Čudno se osjećam, čas sam euforična (pitajte biljku štaje bilo na kavi popodne:)) a čas bi samo zurila u prazno. Ko sad na primjer. Ma to je samo umor. Or is it? Aj dosta sad, iden leć ka ono.
|