ponedjeljak, 08.05.2017.

Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

A. G. Matoš


Želim ti ispričati sve što sam naučila
(a naučila nisam ništa)

Želim još jednom drvored divljih kestena od kojih je zrak zelen u rano ljeto i naš odlazak na plažu.

Da mi dođeš u san.

Želim svašta a najviše od svega da ne budem više ljuta
(ne na tebe mila)

I tako nam idu godine...
14:43 - Komentari (0) - Isprintaj

<< Arhiva >>