srijeda, 21.04.2010.
Ljubav
Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za
mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se više tvojih ruku;
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim
maglovito sjećanje na tebe. Živim sa boli poput rane;
dotakneš li me samo, smrtno
ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na
sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek išćem odraz
tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove
nenadanih želja: padajuće
zvijezde, komete.
Pablo Neruda
- 18:32 -
