četvrtak, 21.02.2008.
so she put him out.
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- čudesa.
e-mail:
nazorgirl@net.hr
msn:
leaving.netherfield
@hotmail.com
zahvaljujem njoj
na sjajnom dizajnu.
gusjenica je bila od neke koristi. :)
"Af!
Pa to je fenomenalno...e.
Jel bilo drti stfari?
ah superfajn..ajde ajde, konfes!
Ju noti....Kakva svađa?
Misliš ekskržn fajt?
uuu lajk it,!"
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
sad kad sam naučila kako se to radi...:D
edita
Moooi
Đus
Crvena Pribadača
anči
Boris
Absentee
sara
marijana
aidail
Luka
Thora
pevensie
Anna Lee
Oblčc
apple
scoutgirl
catcher
The BaBa
sunbeam :)
sunčica
Counters
...zavirilo vas je ovdje...od negdje kraja travnja 2006...
little less gravity.
- Kojom mjerom treba to mjeriti, kraj svijeta? I koliko je daleko obzor,i je li on uvijek i posvuda jednako širok? I Magnus,rano ujutro na uglu Pohlstrasse i Postdamerstrasse, kako je onda izgledao i gdje li je ona sama bila svih tih godina?
Ležao je pokraj nje,ležao nepomično pokraj Jonine i činilo se da spava i činilo se da ne čuje. No takvo što se čuje, htio ili ne htio,čuje se,i čuje se tek onda kadanema vjetra i kada pada snijeg koji smiruje svijet.
Kad je vlak krenuo,majka je uhvatila oca za ruku. Vrata su se zalupila,oni su mahali,nisam mogla a da ne pomislim kako ću ih, budem li ih možda vidjela posljednji put,vidjeti upravo ovako, kako stoje na venecijanskom kolodvoru,držeći se za ruke,jedno poslijepodne u srpnju 1999.
Peter je kimnuo,pritom je gledao u televizor, mene nije gledao,valjda se bojao da ću se rasplinuti ako me pogleda. Nije imao ni pojma da tih dana nisam bila sposobna za takve trikove.
Moja prijateljica Anna koja stoji do prozora u svojem stanu- zajedno smo jele,pile vino,sve jedna drugoj pričale-okreće mi leđa i kaže ne okrećući se: "Znala sam da ćemo ovako sjediti kad prođe ljeto." Rečenice poput ove. I miris vlage i kiše i ugljena na stubištu. I da nikad ne znam kada je jesen- bilo vani toplo ili hladno,uvijek se smrzavam,samo sam umorna.
Judith Hermann, Samo duhovi.
Stajali smo gledajući jedno u drugo. Točno ispod oka imala je sićušni madež boje rubina od kojeg mi je zastao dah. Prepustivši se neodoljivom porivu nagnuo sam se i poljubio je.
Nasmijala se. "Što bi to trebalo značiti?" rekla je.
Moje srce-koje je,uzbuđeno mojom drskošću,nakratko stalo- počelo je iznenada prilično divlje lupati. Okrenuo sam se i počeo baviti čašama. "Ništa," rekao sam "samo si mi bila lijepa."
Nije ni slutio da mu dolazi. Nije ni shvatio,nije bilo vremena. Zaljuljao seprema natrag kao na rubu bazena: lakrdijaš,ruke koje se vrte poput vjetrenjača. Potom iznenadna jeza pada. Netko tko nije zna da Smrt uopće postoji;tko nije povjerovao u nju ni kad ju je vidio;tko nije ni sanjao da bi mogla doći po njega.
Svrake koje lepršaju krilima. Sjajne bube koje gmižu u guštari. Komadić neba,zamrznut u mutnoj mrežnici,odražava se na lokvici na tlu. Ju-hu. Bitak i ništavilo.
Osjećao sam se neobično slobodno. Išao sam u šetnju;pogledao neke filmove;otišao na jedan tulum izvan kampusa u petak navečer i ondje stajao na stražnjem trijemu kuće nekog profesora i pio pivo i slušao kako jedna djevojka šarće drugoj o meni,"Izgleda prilično tužno,zar ne?" Noć je bila vedra, puna cvrčaka i zvijezda. Djevojka je bila lijepa,onaj gorljivi tip djevojke blistavih očiju koji mi se uvijek dopadne. Započela je razgovor,i mogao sam otići s njom,no bio mi je dovoljan samo flert,nježan nesiguran kao kod tragičnih filmskih likova;s užitkom promatrati kako joj se zvjezdice empatije pale u toplim očima;osjećati njezinu dražesnu želju da me spasi od samoga sebe(i,oh,draga moja,pomislio sam,kad bi samo znala kakvog se posla prihvaćaš, kad bi samo znala!);znajući da ako želim otići s njom,mogu.
Na jesen sam se vratio na koledž;suhi, prekrasni rujan, ne biste vjerovali kako su stabla bila predivna te godine:vedro nebo,neuređeni šumarci,šaputanje gdje god bi se pojavio.
Donna Tartt, Tajna povijest.
Pravu sam ljubav izgubila zauvijek. Princ se nikada neće vratiti da me poljupcem probudi iz začaranog sna. Na koncu konca,nisam ni ja princeza. Kakav je onda protokol iz bajke za druge poljupce? One svakodnevne, kojima se ne skidaju čarolije?
Stephenie Meyer, Mladi mjesec.
Bilo je to davno. Bio sam naivan. Zaljubljeni dvadesetogodišnjak. Prevelika srca i glave. Mislio sam da mogu što hoću. Kako to čudno zvuči sad kad sam već učinio sve što sam mogao.
Nicole Krauss, Povijest ljubavi.
Ne,moje bi srce zatitralo pri pogledu na otkačene i boemske umjetnice,a studentice Cooper Uniona,ciplea umrljanih gipsom i s bojom ispod noktiju,potakle bi snove o duhovnoj vezi u samotnome New Yorku. To što bi te žustre,neovisne talentirane djevojke-nakon jednovečernjeg razgovora o knjigama, filmovima, slikama, glazbi -na kraju htjele ići sa mnom u krevet,isprva mi se činilo nevjerojatnom srećom. A zaista je i bilo. Iako bi jednom ili dvaput spavale sa mnom,takve su žene,uskoro sam shvatio,imale svoje planove i snove koji nikako nisu uključivali vezivanje za jednog muškarca.
John Colapinto, Bilješka o piscu
Izrezao je prozor natrag u Cittagazze. Bili su duboko u parku oko vile,nedaleko od ruba šume. Prešli su prijeko posljednji put i pogledali dolje na tihi grad,na crijepove koji su svjetlucali na mjesečini,na toranj iznad njih,na osvijetljeni brod koji je čekao vani na mirnom moru.
Philip Pullman, Jantrani dalekozor