Njurgatorij
11.12.2006., ponedjeljak
odlaze blogeri
 d. glojgelu kad nestaju blogeri kao da se ruši cijeli jedan brižljivo tkani svijet i riječi nestaju kao nošene rukom i prazna stranica ili nekoliko tek pozdravnih riječi ubod je u moje srce krvarim hvatam sjećanja kao blještave leptire u oko svoje spoznaje trudim se prizvati osjećaje i mirise nikada ne uspijevam nikada u potpunosti pitam se gdje je nestao pitam se gdje je nestala i tako mi gadno nedostaju ti njihovi izmaštani svjetovi i tako mi nedostaju njihove priče i pjesme i ništa se ne može učiniti samo ostaje tiha nada u ponovni susret daleko u izmaštanoj blogozemlji |
