Samo živimo iz dana u dan...
29.05.2006., ponedjeljak
Maturalna plasačica...
|
I evo mene opet... Ovaj... Dja... Sve je nekako... Cudno... Malo sretno, malo tužno, ali uglavnom... Čudno... Dakle... Toliko toga... A ja tako lijena pisati... Mislim, ne znam otkud bi pochela... Subota mie bila prejakodobra   Mislim, ono, Sanjich i ja same... Ma izludirale smo se ko budale... Bilo je jebeno... Josh nas je Koos u Mill-u totalno zalio s pivom, taq da mie cijela majica mokra od pive... Al cijela vecer je bila prejebeno dobra i super mi je sto smo se Sanjich i ja same taq izludirale u ovom nashem malom dosadnom gradu  Eh... Bio je tu jedan mali slatki, pa josh jedan mali slatki, pa onda onaj moj bivshi o kojem vam pricah... Jao.. Rekla sam vam da ga ne zelim povijedit i da... Ma citali ste... I uglavnom, on mene uhvatio u sub, i idem ja kao prema doma pa che me on pratit... Ljudi... Koliko je on meni puta rekao da me voli... On che otich u Francusku jer ne moze ovdje zivjet bez mene... Jebote, pitao me da se udam za njega... Rekao je da mi je kupio poklon za Valentinovo (nisam se htjela nach s njim) i da je pred mamom plakao chak tad... I da je milju puta plakao zbog mene... Cak mi se raplakao pred ocima... Govorio mi je da se nitko ne zna ljubit osim mene, da imam najljepshu kosu na svijetu, najljpshe usnice, najljpshe ruke... Ma ono... Da napomenem da je to decko koji se vech potukao s pola grada, bavi se laganim body buildingom i ono... (da ne bi mislili da je neki strebercic il taq nest) Ma rekao mi je toliko stvari da ja to nemogu napisat sve ovdje... I kad me osoba toliko voli... A ja njega ne mogu voljeti... Jednostavno ne mogu!!!!! I stalno on govori da je on kriv za sve... Ali nije za nista... Pa kako da se ja natjeram da ga volim? I kako se ja grozno osjecam... Covjek ce si prakticki unistiti život jer ja ne želim biti s njim... A nemogu se jebeno natjerat da ga volim i veza ne bi vodila nikud, samo bi se muchio... MA, nechu o tome... Ugl... Taq ja rekla da ne bi nikad nikom bila maturalna pratilja jer ne znam bash plesat... I eto dogodilo se da me osim mog zaluđenog bivsheg pozvao Gogo... Da, onaj gogo... Onaj zbog kojeg je bio onaj post ''kako jedna pogreška može toliko boliti...'' I onaj koji je nekako uvijek bio tu... Onaj, s kojim nikad nisam znala na chemu sam... I s kojim sam jedan tren imala osjecaj da me iskoristava, a drugi tren da mu mogu potpuno vjerovati... Onaj, s kojim ochito nikad ni nechu znati na chemu sam... No, odlucih se držati svog pravila... I pokusati se zamarati sto manje i zivjeti za trenutaq! Bit chu maturalna pratilja... Wee  Btw, vech mie rekao da smo zbrinuti sto se tiche  Hehehhe, al che bit nasmijano... Ah, i sad sam si sva zamisljena oko svega toga i haljine itd, i onda se sjetim koliko imam za uchit i koliko toga trebam rijeshit prije te maturalne... A to je vech iduchi petaq... I tjedan dana nakon toga chu vam vech bit strgana na maturalcu u Grčkoj JAo... Kako vrijeme leti... |