Ne osjećam ništa, samo se sjećam !
 Uspio sam. Konačno! Ne osjećam više vezanost za prošlost. Ne diraju me više sitnice, nemam osjećaja za onu pravu ljepotu, nemam više ni inspiracije za ljubav... Nekako mi je ta riječ postala strana odjednom... Stoga bih ovaj post želio posvetiti svim onim predivnim, neponovljivim osjećajima koje sam nekad osjećao, posvetiti sjećanjima iz života. Neki dan slučajno sam pronašao stari list papira s jednim sastavkom.... Na lakim krilima ljubavi... Ljubav...Ta ljepota koja uvijek prati moj unutarnji život. Radost za kojom čeznem i sreća koju vječno tražim, to je za me ljubav. I kada je posjedujem, uvijek je želim više i više, jer vjerujem da može toliko narasti da me digne od svega ružnoga i odnese od svega mučnoga. Ljudi misle da sam veliki romantičar koji želi doživjeti čuda ljubavi. Možda je to zato jer ja još vjerujem u čistu, iskrenu ljubav. Smisao života je doživjeti ljubav. Za ljubav treba živjeti. Samo tako ćeš upoznati svu sreću i dobrotu koju ti ovaj svijet, iako okrutan, može dati ako ti daš samog sebe u ljubavi. Što će nam sve drugo u životu ako nemamo ljubavi? Sva zlata, izobličeni ukrasi, novci ne mogu kupiti tu sreću. Ljubav nas podiže sa dna. Diže nas u oblake. Donedavno nisam baš shvatio poruku riječi: Biti u sedmom nebu... . Tada ti više ništa nije teško napraviti. Iznenada dobiješ hrabrost za sve. Zašto? Jer letiš na krilima ljubavi! I u ljubavi se može dogoditi nešto loše. Ljubav te može razočarati kad se najmanje nadaš. Cijelog sebe spremno staviš u to, a ipak od svoje ljubavi doživiš razočarenje. Ne može ljubav postojati ako obje osobe nisu spremne za to. Za ljubav je potrebno dvoje. Jedna osoba može cijelim svojim srcem voljeti drugu osobu, ali što mu to vrijedi ako ga druga osoba niti ne doživljava. Tada može samo patiti. Da, da, ljubav može donijeti i patnju. Na žalost, sve ovakve situacije itekako su mi jasne jer sam i sam imao priliku to doživjeti na teškom i mučnom iskustvu. Da, proživljavao sam to dugo, dugo na vlastitoj koži. I vjerujte, bilo je jako neugodno. Ali, zahvaljujući pravdi koja ipak postoji na ovakvom svijetu, nije moja muka trajala predugo. Ljubav mi se brzo odužila. Upoznao sam divnu i lijepu osobu. Ne samo fizički, nego i s moralnog stajališta. Stječem dojam da doživljava pogled na svijet i na ljubav kao i ja. Osjećam da imamo puno toga zajedničkog. I to mi se sviđa. Između nas se polako rađa prava ljubav za kojom sam toliko čeznuo! Kako sam sretan zbog toga, mislim da ću poletjeti od sreće. Ona također to proživljava, i stoga želi da se polako upustimo u vezu, bez ikakve žurbe, tako da tek tada doživimo pravi čar ljubavi. Polako i oprezno, polako i na kraju - presretno! ........................ veljača, 2007. To su bili dani kad me nešto čudno držalo... Presretno- moš mislit! U sjećanja mi dolaze i one sve cure. U svom životu dosad sam upoznao 5 cura koje su mi se stvarno sviđale: Ivana, Mia, Antonela, Sanela, Andreja. Sve one ostale su u mojoj prošlosti. Bilo je što je bilo...I ja sam neke cure odbijao, i žalosno je što je to začarani trokut.... Lijepo je biti slobodan i sretan. A što se tiče novih ljubavi, čujte, ne mogu reći da je nešto na pomolu, ali - nikad se ne zna... |
