|
Rekla je: "Stani sa kolicima u onaj red iza cigana." Ja ju pogledam, uzdahnem, i pitam: "Iza koga?". Gledala me je zbunjeno 15 sekundi, nisam nista htio reci, samo sam cekao. Onda progovori: "Ok, iza Roma...". Moze tako je vec bolje. Eto i mi nesto mozemo nauciti vlastitu majku. Oni nisu cigani. Oni su ljudi. Bas kao i mi. Da, vecina su losi ljudi, kriminalci, maltretiraju djecu itd. Ali su ljudi, i treba ih tretirati bas kao i bijelce koji su takvi. A oni koji su kulturni i dobri ljudi, nema razloga omalozavati ih zato jer im je koža druge boje. Dosta iskustva sam imao u SAD-u sa drugim rasama, bio sam svakodnevno u kontaktu sa njima, imao sam neugodne dozivljaje, ali i one ugodne. Zbog nekih neugodnih iskustava osjecao sam nekoliko mjeseci taj osjecaj da ih podcjenjujem ali nakon dosta razmisljanja dosao sam do nekih zakljucaka... Rockfeller i njegova obitelj sirili su svijetom informaciju da su crnci manje inteligentni ljudi od bijelaca. No to nije istina. Istina je da su i crni i bijeli i zuti ljudi jednako "pametni". No postoji jedna razlika. Odgoj i povijest. Zasto sam u prosjeku sa 50% crnaca u SAD-u imao losa iskustva, a sa 99% azijaca predivna iskustva? Zasto ce vas vecina crnaca napasti ako im nesto krivo kazete, a japanci ce vam se samo nasmjesiti? Zbog odgoja i povijesti. Crnci su u zadnjih 300 godina bili potlaceni, robovi, dozivjeli su uzasne stvari od bijelaca, silovanja, ubojstva, batine, oduzimanje onoga sto svakoj osobi najvise znaci; slobode. Sa koljena na koljeno prenosila se ta mrznja prema bijelcima i trebalo je puno generacija da dode do velike kolicine pristojnih i nerasistickih crnaca. I puno generacija do pristojnih i nerasistickih bijelaca. Zasto su Japanci tako tihi i kulturni? Stotinama godina zivjeli su u Carstvu koje je imalo vrlo stroga pravila, zakone, vodila se jedna stroga politika i Japanci su postali takvi kakvi jesu. Tesko je pobjeci od toga, od generacije do generacije ta kultura se prenosi, ona je postala dio nacije i trebati ce stotine godina da nestane. Slicno je i za Afriku. Pricao sam sa jednim dragim crncem, Lawrence se zvao, bio je iz Kenije. Mogu vam reci da je to bio jedan od najdubljih i najinteligentnijih razgovora u mom zivotu. Afrikanac. A nerijetko sam cuo od ljudi ovdje pojam "Glupi jadni afrikanci". Shvatili ste bit? Rase ne postoje. To je samo koža, ispod potpuno smo jednaki. Razliciti smo u ponasanju, ali to je zbog povijesti, podneblja, kulture, a ne zbog boje kože! Razumijete? Ako je netko los ili dobar, on to nije zbog boje kože. Stop rasizmu! |
|
Nekako kada gledam telelviziju i gledam razne politicare i javne osobe kako veselo govore ovo je dobro, ovo je lose, ovo je relativno dobro itd...npr. piramida, tamo pobijedi uvijek onaj koji energicnije kaze da je nesto lose. Meni se to ne svida jer vidim da ljudi nasjedaju na dobro govornistvo, a ne kvalitetu rijeci, ljudi nasjedaju na ekstremno idealisticko gledanje neke stvari "mora biti tako i nikako drukcije", a zaborave na realno, objektivno stanje i razloge zasto je nesto tako kako je. Zasto sam poceo post sa time? Pa zato jer ja ne zelim napisati post o tome kako je umisljenost uzasna stvar, kako je to negativna strana covjecanstva, kako smo osudeni na propast zbog toga (ok sad malo pretjerujem :) ), ne, ne, ja zelim razmisliti ZASTO se nesto dogada. Meni nije dovoljna osuda da nesto ne valja i kao papiga kreštit okolo o tome, volim ici korak dalje. Analizirati zasto se nesto dogada. Dakle umisljenost. Umisljenost je produkt onoga sto sam pisao u nekoliko postova davno prije, umisljenost je nastala od egoizma i zavisti, ukratko uzvisivanjem sebe iznad drugih. Primjera je mnogo, od medijskih licnosti, politicara, manekenki, glumaca, sportasa itd...Srecom nisu sve medijske licnosti umisljene ali postoci nisu na njihovoj strani. Problem kod danasnjeg medijskog svijeta je nastajanje jednog zatvorenog kruga umisljenih osoba, tzv. estrade. Ponasaju se nedodirljivo, oni su vrlo uspjesni ljudi koji u potpunosti shvacaju ovaj zivot, a svi ostali su obicni smrtnici. Ti ljudi osjecaju moc, osjecaju divljenje mase, osjecaju da mogu ciniti sto ih je volja, odnosno ego im je previse ispunjen i napuhan. A najgore je sto ne cine oni sami sebe, vec ih cini takvima mediji i mase ljudi. Raja :) Razmisljam, zasto ljudi vole citati Gloriju, Story, Cosmopolitan i slicne casopise. Mislim da ne treba naglasavati da doticni casopisi daleko bolje posluju od National Geographic ili slicno. Ma ok, razumijem da je to odlican nacin za opustanje, ali sto je u ljudima cudno, da ulaze u tude zivote. Svi moraju znati u koliko sati se rodila kcer od Angeline, svi moraju znati kolko je puta bila na wc-u u srijedu, svi moraju znati ako se malo posvadala sa Bradom. Pa sta nije to smjesno da se ljudi uzivljavaju u zivote onih koji su udaljeni desetke tisuca kilometara. Meni je. Normalno da su takve osobe onda umisljene. Umisljenost je postojala oduvijek, zapravo mislim da je to jos jedan od ostataka primata od kojih je nastao Homo Sapiens, pa bio sam u ZOO promatrao obitelj cimpanzi, da vi znate kako je otac, glava obitelji bio napuhan, jer ima moc i svi ga moraju slusati. Pitam se koliko se mi to razlikujemo kad je i kroz povijest uvijek bilo onih koji su bili iznad ostalih. Kraljevi, heroji, aristokracija itd... Za kraj htio bi da se opet ne dogodi da se moje rijeci krivo interpretiraju. Velika je razlika izmedu samopouzdanosti i umisljenosti, znam vrlo samopouzdane osobe koje zrace skromnoscu, jednostavnoscu i velicinom koju nasa estrada moze samo sanjati. Pod umisljenosti mislim na uzvisivanje samog sebe iznad ostalih, na tvrdnju da smo mi nesto posebni i kako se ono kaze; da smo pokupili pamet cijelog svijeta. Umjeren egoizam je potreban, naravno da moramo razmisljati prvo na sebe, medutim umisljenost kao ekstrem prejakog egoizma...ne treba nam. Od takvih osoba bjezim i ne volim sa takvima komunicirati jer toliko su puni sebe da zaista pocnem samog sebe omalovazavati. No, sto vi mislite o tome, pitam se? |
|
Cini se da je sve sto radimo u zivotu napravljeno iz dva osnovna razloga. Da zadovoljimo svoje potrebe i da zadovoljimo potrebe drustva. Drugim rijecima, da smo produktivni. Drustvo je kompleksno i zapravo se sastoji od jedinki koje djeluju zajedno da bi zapravo imali vece koristi nego da djeluju individualno. Tu proizlazi zakljucak da zapravo ne postoji apsolutna sloboda. Slobodu definiramo kao mogucnost da cinimo sto god zelimo, no ako bolje razmislimo mi to na ovom svijetu ne mozemo ciniti. Ograniceni smo drustvenim normama, zakonima a i tudim ocekivanjima. Potpuna sloboda bila bi mogucnost da izademo na ulicu i ubijemo dvoje ljudi nekaznjeno. Ili sloboda bi bila da udemo u banku i trazimo da nam daju novac jer sutra zelimo otici u Dubai. Dakle apsolutna sloboda ne postoji, hocemo ili necemo uvijek smo pijuni kolektivnog rada. Cesto su mladi ljudi buntovni. Ne zele prihvatiti drustvene norme, unistavaju ono sto drustvo stvara, krse zakone, najpametniji su i svi su ostali glupi. Na kraju dustvo uvijek nametne svoju volju jer te osobe na kraju ili popravljaju ono sto su prije razbijali, ili su u zatvoru ili jedva prezivljavaju jer jos uvijek se bune protiv drustva. Drustvo uvijek pobijedi, htjeli mi to ili ne, takva je ljudska priroda, vecina namece uvijek manjini. Zasto postoji drustvo zapravo? Zbog produktivnosti. Uspjesna osoba je ona koja je produktivna. Tko je produktivniji taj je smatran uspjesnijim. Medutim, tu mi se ne svidaju neke stvari. Naime, ako trosimo svoje vrijeme na nesto neproduktivno, bit cemo optuzeni od drugih oko sebe. Npr. ako se netko moli u crkvi svaki dan cijeli dan, smatrat cemo da je to neproduktivna osoba. Ili ako je netkome smisao umjetnost i pisanje, a nitko nikada ne pogleda njegov umjetnicki rad, smatrati cemo da je njegov rad neproduktivan. To su ceste definicije, ali mislim da se tu zanemaruje najbitnija stvar. Vlastiti ego. Ako osoba dozivljava srecu sa svojim neproduktivnim radom, mozda je to zapravo produktivno ali na drugi nacin. Mislim da je potrebno rijec produktivnost shvatiti na dva nacina. Pozitivna i negativna. Naprimjer, je li osoba koja gradi nuklearnu bombu produktivna osoba? Ona dobiva placu i drustvo ga prihvaca kao produktivnog, medutim on radi na necemu sto unistava pruduktivnost tisuce ljudi u nekoliko sekundi. No, da se na zapetljam previse, iz nase egoisticne strane tesko je prihvatiti da zivimo i radimo za drustvo, pa zbog toga cesto opravdamo svoj rad zato jer moramo raditi zbog novca da bi mogli zivjeti. No, kada bi vlastito drustvo pogledali iz perspektive koju imamo dok gledamo u mravinjak zapitam se...ne bi li bili sretniji da smo u mogucnosti dozivljavati da sve sto cinimo, cinimo radi opceg napretka a ne samo naseg vlastitog. Zakoni, norme, pravila ce uvijek postojati jer je u ljudskoj prirodi da nastaje kaos kada ih nema. No razmisljati da zivis zbog drustva, a opet osjecati se produktivno ako radimo nesto samo za sebe, pravo je bogatstvo. Svida mi se jedna recenica sto mi tata jako cesto govori. "Istina je uvijek na sredini". Zato ne valja teziti ekstremima u nicemu, vec naci neku svoj sredinu u kojoj smo sretni. Ekstremi su u pravilu negativni, primjera je mnogo, ako ih netko zeli cuti mogu napisati cijeli post o tome :)) ili dva :) No, sto mislite, kako cete se osjecati kada u petak odete na posao ili uzmete knjigu za ucenje? Za drustvo? Ili za sebe? Iskreno, Ne znam. |
|
U ljudskoj je prirodi da ovisimo jedni o drugima. "Najuspjesniji" individualci nebi bili uspjesni da nema ostalih ljudi. Ako gledamo sa materijalne strane svoj uspjeh ne mjerimo svojom srecom sa tim materijalnim stvarima. Ne, svoju uspjeh mjerimo usporedujuci se sa drugima. Prije pedeset godina uspjesan covjek imao je auto i svi su mu zavidili na tome. Imao je telefon sto je bio dokaz moci i luksuza. Mislite da je sve to postigao da bi mogao uzivati u tome? Ma ne, postigao je to da bi hranio svoj vlastiti ego gledajuci kako je bolji od ostalih. Danas svi imaju aute i telefon a osjecaju se potlacenima, rade prosvjede, govore da zive ispod standarda. Zasto? Zato jer vidi da neki imaju vise i on se vise nece zadovoljiti sa manje. Koja su prava bogatstva jednog covjeka? Unutrasnji mir. Bez osjecaja krivnje. Malo je bolesnih umova koji ne osjecaju krivnju nakon sto naprave nesto lose. Mislite da je ljudima u zatvoru svejedno za ono sto su ucinili. Ma to je maska izvana, prirodno je i ocito da u sebi jako pate i da se grizu, osjecaju unutarnji nemir zato jer je to posve normalno. Ne moze biti sretna osoba koja je stvorila svoje bogatstvo na racun tudje krvi. Ta osoba moze kupiti sve, moze uzivati u cemu pozeli ali unutarnji mir zauvijek je poljuljan i usudujem se reci da nece biti sretna osoba dokle god ne nade svoj mir. Zasto sam post nazvao suosjecanjem. Zato jer kada smo u stanju suosjecati sa drugom osobom, koja mozda ovisi o nama, napravili smo dobru podlogu vlastite srece. Prava sreca nije voziti Nissan 350Z. Probao sam i nije. Prava sreca je kada voljenu osobu iznenadimo necime i kada ona skoci na nas i zagrli nas onako najiskrenije sto je moguce. Prava sreca je osjecaj da smo prihvaceni od bliskih nam osoba, da smo pozitivan dio njihovog zivota. Materijalno je lijepo na prvi pogled, ali brzo dosadi. Znam jednu osobu koja je cijeli zivot krala od drugih, zaduzivala se bez da vraca taj novac, krala od vlastite brace i sestara, ta osoba prevarila je roditelje, drzavu, uzivala u dobrim autima, mladim zenama. Sada je dosao do 60 godina, hocete ga pitati je li zadovoljan svojim zivotom? Zapravo da ga pitamo je li ikada osjetio onu pravu srecu? Nije. Mozda kao dijete. Ta osoba je oduvijek bila usamljena, nije osjetila ono najljepse u zivotu. Kada razveselimo drugu osobu zato jer suosjecamo. Suosjecanje je nasa korist. Patimo psihicki i fizicki ako smo hladni prema svijetu oko sebe. Manje cemo osjecati stres. Osjecaj krivnje. Ja mogu postati tvrdi kapitalist, iskoristavati sve oko sebe da bi dosao do novca, glumiti hladnu osobu kojoj je u glavi samo uspjeh. Imati stav da je u poslu sve dozvoljeno. Zaraditi cu puno novaca, ostvariti sve svoje ambicije, ali sto mi to vrijedi ako cu ostati sam i nesretan. Ovo nije utjeha za neuspjesne ljude. Uopce. U mojim ucima uspjesni i neuspjesni ljudi su sretni i nesretni ljudi. Materijalno izbacujem. Znam puno ljudi koji su puni novaca. Znam da nazalost nisu nista sretniji od onih koji nemaju toliko. Znam puno ljudi koji misle samo na sebe. Znate onu pricu koju smo u osnovnoj skoli citali: Pale sam na svijetu. Eto tako se osjecaju takvi ljudi kojima drugi ljudi sluze samo za vlastitu korist. Sami. Treba suosjecati. Nikada necu sebi dozvoliti da se ponasam prema drugima kao da su niza bica. Da, postoje dobre i zle osobe, ali uvjeravam vas da ove zle duboko u sebi skrivaju vlastitu dobrotu koja ih gusi svaku vecer prije spavanja i tako do kraja zivota. Zelim imati unutarnji mir. Zelim zivjeti sretno. To je moj smisao. Mozda i hocu trcati za novcem. Ali nikada na stetu drugih. Nikada. Drugi su ja. Drugi stvaraju mene kao osobu. Eto tako... |
|
Lose sam volje sada jako. Zasto? Pa eto gledam zadnje poene meca Ivana Ljubicica kad mi netko zazvoni na vrata. Otvorim. Stoji momak, onako oko 20-25 godina, iako sam muskarac moram priznati da je zgodan, plave oci, svijetla kosa, pogled koji bi rastopio i najostrije ljude...Drzi u rukama slike Djevice Marije i pita me onako nesigurno zelim li kupiti jednu za samo pet kuna. Kazem mu da nemam vremena za to jer pazite ovo gledam tenis zadnje lopte... I zatvorim mu vrata. Sjednem pred televiziju i pocinjem razmisljati sto mi je to trebalo. Da trcim sada za tipom i dam mu 50kn? Ili da ostanem i grizem se do kraja dana. Mozda je samo varalica koja tako dobro zaraduje...ne znam. Bilo je nesto tuzno u tom pogledu. Nesto sto me sada jede iznutra. Zelio bih pomoci, ali bi li zaista pomogao novac takvim ljudima? Zasto je toliko tuge oko nas? Sto je to u meni da mi je u tom trenutku samo tenis bio na pameti. Mozda sam ga trebao pitati cime se bavi i koji su mu problemi? Tuzan sam i zbunjen sam, ne volim u gradu vidjeti ljude kako prosjace, kazu svi da su si sami krivi, ali ne znam jesu li, jer nitko nije zasluzio da tako zivi, bez obzira sta je do tada u zivotu NE napravio...mozda neki jednostavno nemaju srece kao ostali... Uzas. Povrijedio sam samog sebe i svoj ego, a to ne volim koliko god bilo glupo. Kazu da je dobro ciniti dobro. I slazem se, zivot je kratak, zasto bi nam bilo tako tesko pomoci nekome u nevolji. Ovaj put sam pogrijesio, bar ja tako mislim. Ne znam slazete li se? |
|
Ne, nakon svih komentara nisam mogao izdrzati i ne napisati jos jedan post o tome. Naime, da, mislim i dalje da nismo vise otudeni nego prije. Cak niti obitelji. Istina je da to ovisi od slucaja do slucaja, ali ja globalno nisam dobio taj dojam od ljudi koji me okruzuju. Objektivan sam, mnogi kazu i preobjektivan i mislim da je to jadanje kako je prije bilo bolje i kako su prije ljudi znali cijeniti neke stvari koje danas ne znaju obicna glupost. Mislim da se takvim izjavama samo sazaljevamo jer jadnima danas nam je gore nego ikada. Smjesno je, kroz povijest su ljudi uvijek govorili jednu i istu recenicu: "Danas su teska vremena". Ili onu drugu: "Zemlja je u krizi, nikada nije bilo ovako lose". Pitam ja vas osobno, ima li neko razdoblje u zadnjih 1000 godina da ljudi to nisu govorili? Sve je to individualno, od slucaja do slucaja, ali moja iskustva, a posto sam mlad, razgovori sa starijim osobama, govore da prije nije bilo nista bolje. Evo dat cu vam nekoliko tipicnih tradicionalnih obicaja koji su unistavala obitelji masovno, a kao...bilo je bolje...znate kako je islo; treba imati sto vise djece, roditi bar 5-10 komada, to ce se kasnije isplatiti. Je li posteno sto je najstariji dobio za studij a mladi neka se izvlace kako znaju kroz zivot? Zasto je stariji dobio najvise novaca? Jednostavno, zato jer ce se taj novac najbrze poceti vracati. Svi roditelji su prije ocekivali da ce im dijete do kraja zivota slati novac, a vi meni recite da je to normalno i da je to ucinjeno od ljubavi? Pa gluposti. Moji roditelji ce sve za mene uciniti sto je u njihovoj moci bez da traze ista zauzvrat, a ja cu to isto uciniti za svoju djecu jednoga dana. I onda mi kazu da je prije bilo bolje? Gledati korist od vlastite djece? Odredivanje za koga ce se dijete udati. To je bio normalni tradicionalni obicaj. Marica ce se zeniti za Ivicu zato jer je sin od Ive koji je moj susjed pa ce imanje biti vece i uspjesnije. Jos cu uz Maricu dat i koju kravu ili ovcu zato jer ju puno volim pa zelim platiti njezinu zenidbu. To sto ce nocima plakati nesretna u muzevom krevetu i tako godinama, nije bitno, jer mi nismo otudeni i obitelj je sve napravila za nju. Obicno sranje. Trazenje od dijeteta da radi teske fizicke poslove vec od 12. godine, trazenje da ne ide u skolu jer treba raditi na imanju, skola je samo za pametnjakovice, sta ce dijetetu skola. Pricanje price kod bakinog kreveta? Ja svoju baku koja je srecom jos ziva vidim samo 2 puta godisnje, otuden sam od nje (!) ali nitko, ali bas nitko na ovome svijetu ne moze izmjeriti ljubav koju ja osjetim kada ju zagrlim nakon sto ju nisam vidio pola godine. Jesam li otuden od nje? Nisam, ona je zauvijek u mom srcu, i bit ce dokle god ono u meni kuca. Ne treba govoriti kako je prije bilo dobro, samo da bi nam sada bilo lakse sto je nama "lose". Svijet ide napred i onima kojima je lose u kolibi bit ce nakon nekog vremena lose i u palači. A onima kojima je dobro u palači bit ce nakon nekog vremena dobro i u kolibi. Sve je u glavi, jer smjer kako ce nam biti odredujemo sami. Pljuvanjem po tome kakvo je drustvo "otudeno" ne cinimo dobro ni sebi ni drugima. Morao sam ovo napisati, vjerujem da puno ljudi stvari gleda iz krive perspektive. Nikada nisam rekao niti cu reci da ne moze biti bolje. Ali nikako se ne mogu sloziti da je prije u povijesti bilo bolje. A sto kazete na to, pa zar sam zaista u krivu? Ako jesam zaista cu posumnjati u vlastite oci i usi, jer ocito ne vidim i ne cujem dobro svijet oko mene :) P.S. Ima netko prijedlog koju kategoriju da stavim za ove tekstove? Nekako mi niste ne ide :) |
|
Hmmm....pa ovako, mogu vam reci da sam od jako puno osoba cuo tvrdnje kako je ovaj svijet sve vise otuden i da svatko je sve vise zatvoren u sebe, manje je komunikacije sa drugima, internet je zlo, televizija isto itd...e pa moje misljenje je da su te tvrdnje obicne gluposti ako se u to malo dublje pogleda. A ja sam tu da pogledam malo dublje :))) Analizirati cemo ljudski rod kroz povijest. Idemo poceti negdje u doba grka. I muskarci i zene su radili po 15 sati dnevno, obradivali polja, gledali kako da ne ostanu gladni, kako da prehrane obitelj i osigura im krov nad glavom. Stigli su utivati i komunicirati samo nekoliko dana godisnje za nekakve praznike, odnosno slavljenje Bogova. Jej, bas su bili manje otudeni. Moze dalje, idemo negdje u doba inkvizicije. Kmetovi su masovno umirali od gladi, ako ne bi imali za platiti danak crkvi bila im je oduzeta zemlja, kuca, a vrlo cesto i vlastiti zivot. Isli su spavati u 6 popodne od umora, sexali su se jednom na godinu jer nisu stigli. Komunikacija dnevno im je bila o tome ima li sta za jest i treba li jos nesto napraviti. Jej, bas su bili manje otudeni. Ocete 19. stoljece, kada je industrija dozivjela svoj procvat? Mislite da su radili 8 sati i imali vremena jedni za druge? Ne bas, radili su 12-16 sati svaki dan osim nedjelja. Ali zivot im je bio takav da su i tu nedjelju uglavnom muskarci ljecili svoje frustracije na vlastitoj zeni, bili strogi prema djeci koja su ih oslovljavali sa Vi ali ne....i dalje mi ljudi tvrde da oni NISU bili otudeni.... Eto sada razlog zasto svi nasi dragi ljudi govore kako smo mi jako otudeni. 70ih i 80-ih godina kada je Juga dozivljavala svoj procvat socijalizma i zaduzivanja u inozemstvu, ljudi su pili kavice na poslu, radili 1 sat na dan, citali Mile i slicne revije, cavrljali po cijele dane i misle da onda nisu bili otudeni. Ok, nisu, ali su unistavali drzavu, pa vidite kakva nam je ostavstina. Ne moze se zivjeti od dana do dana, treba misliti i na sutra. Danas svi komuniciramo preko interneta. Komuniciramo mobitelima po cijele dane. Svatko je svakome dostupan u bilo koje vrijeme i onda mi netko dode i tvrdi da smo otudeni. Hej, alo? To sto gledam dokumentarac na tv i prosirujem svoje znanje, to sto pisem blog da bi sredio svoje misli i puno naucio od drugih blogera, to sto pricam o osjecajima svojih prijatelja preko telefona a ne uzivo je otudenost? Pa dajte, ajmo vise ostaviti te konje pa zivimo u doba automobila. Ne, ljudi su manje otudeni nego ikada u povijesti ali u krvi nam je da smo uvijek nezadovoljni u uvijek trazimo dlaku u jajetu, a sreca je oko nas i ceka nas...eto tako..e da znam da se puno njih nece sloziti sa mnom pa bi volio konstruktivne argumente i vrlo rado cu odgovoriti. To sto obitelji ne sjede oko kamina svaku vecer i grle se i govore jedan drugome koliko se vole...e pa to vam je dragi moji problem u filmovima, jer nikada tako nesto u povijesti nije bilo pa je glupo govoriti kako su ljudi SADA otudeni :) |