Komentari

izaistine.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • ledynada

    Osjecaj koji sada nosis u sebi...tako bi se osjecala i ja da sam na tvome mjestu...Ne znam zasto, ali uvijek pokusam dati, pomoci (koliko sam to u mogucnosti), makar osmijeh, lijepu rijec. Ako ponekad uradim nesto (kao ti u ovom slucaju) dugo se ne mogu kasnije otrgnuti griznji savjesti. Mislim, trebala sam reci ovo, trebala sam napraviti ono...Ali samo to, da sad osjecas da si "mozda nesto" uradio krivo, dovoljno je...Topli pozdrav saljem ti.

    avatar

    09.06.2006. (20:02)    -   -   -   -  

  • teuta

    Bok, mačak....valjda i budem ozdrvila što prije, rado bih te komentirala, ali zaista jedva i čitam. Ali uskoro ću biti ona prava. Topli pozdrav...cmokkkk.

    avatar

    09.06.2006. (20:09)    -   -   -   -  

  • tweety:)

    Bojim se da jesi pogriješio...a ti u tom trenutku očito nisi tako osjećao ali te tvoja savjest sustigla i sada ti izaziva grizodušje....to znači da si svjestan svoje pogreške i da nisi loš čovjek nego samo čovjek...Dali je taj mladić trebao pomoć ili je samo našao način za laku zaradu?? Ja nastojim ne razmišljati o tome...jednostavno dam, a kako će oni to upotrijebiti to je njihova stvar, jer ja imam dobru namjeru a ako oni to iskorištavaju to je na njihovu dušu...

    avatar

    09.06.2006. (21:10)    -   -   -   -  

  • pegy

    Znam da Tweety ima pravo, ali kako često ljudi pitaju i za drogu, alkohol i tko zna što, ne volim davati kada ne mislim da će se tim novcem napraviti nešto korisno. Ima jedan stariji čovjek koji prosi, a mislim da popije koju. Njemu dam, jer nije mi ni to krivo kad znam da nije baš pijanac nego da si nema za kupiti čašu vina ili pivu. Ali da dajem nekome da ga ubije šut droge, ne bih. Isto tako, ne volim davati neradnicima i ljenčinama, radije dam nekome tko bi radio, ali ne može radi toga što posla nema, ili je bolestan, ili nemoćan, ili ...

    avatar

    09.06.2006. (21:49)    -   -   -   -  

  • just-a-woman

    Znam kako ti je, jer kad ja osjetim grižnju savjest, u stanju sam se u njoj ugušiti koliko je ona jaka u meni... a ne brini, pružit će ti se nova prilika da nekome budeš od pomoći, pa će to ublažiti ovaj osjećaj koji te sada ispunjava... :))

    avatar

    09.06.2006. (21:57)    -   -   -   -  

  • saimon7

    Prvo hvala na onako sažetom komentaru na mom blogu.Slažem se u potpunosti vezano uz te"polovicekoje me očito muče...za svaku osobu ima mjesta u našem srcu,ako je pustimo u njega.Ma ja ti živim sasvim normalno,upoznavajući nove ljude,od svakog nešto primim ili obrnuto.Nije za mene život stao.Ovim razmišljanjima i pitanjima na blogu pokušavam riješiti neke dvojbe koje u meni još postoje,a to je i ovo pitanje:kad jednom voliš svim srcem i osjetiš da si voljen,da nekom pripadaš svim bićem,može li se to još jednom u životu doživjeti?
    U krugu mojih prijatelja vlada sasvim obrnuto mišljenje,jer su svi rastavljeni i uglavnom imaju loša iskustva.Nitko od njih svjesno ne teži nekakvoj novoj vezi,svi žive po sistemu"živjela sloboda" i "što će mi ponovo netko za vratom da me terorizira".Meni je teško shvatiti njihov stav,jer je moj doživljaj ljubavi i zajedništva neponovljiv,a oni za mene misle da sam jedina luda,kažu mi"vjeruj,nikad ti neće biti ljepše nego sad tako slobodnoj"...moš mislit,kao da su svi bili na robiji a ne u vezi.No,ja živim po svome svih saslušam pažljivo,osjećam da su svi jako prazni i nesretni i pokušavaju to prikriti.Naravno,pokušavam svakome pomoći savjetom,razgovorom,ali teško je do njih doprijeti.Zbog pozitivnog iskustva znam da je ljubav moguća i stvarna i da će nova doći kad ja za to budem spremna:)
    A vezano uz tvoj doživljaj:po meni nije uopće bitno jesi toj osobi mogao pomoći ili ne...već će se ona snaći!To se desilo samo iz razloga da te malo protrese,da probudi savjest,da se počneš preispitivati jesam li ispravno postupio,jesam li mogao što učiniti...znači da malo preispitaš samog sebe...neznam kako živiš,možda si se malo uspavao,možda malo otupio na neke stvari.Jednostavno događaj je postigao cilj,grizeš se,razmišljaš i preispituješ.To je naj važnije,jer malo ljudi danas to čini.A ako imaš potrebu nekome pomoći to ćeš lako pronaći,ne brini se previše.Sori,ja jednostavno nemogu biti kratka,kad dosadim,samo slobodno reci,neću se ljutiti.Pozdrav!!!

    avatar

    09.06.2006. (23:03)    -   -   -   -  

  • svjetlost

    Neobično kvalitetan blog. Pitanja s kojima se svi srećemo. Mislila sam da muškarci nisu baš spospobni jako duboko razmišljati::))) koja zabluda. Valjda sam sretala takve. Nisi pogriješio, napravio si izbor i nešto iz toga zaključio. Mislim da ćeš drugi put drugačije. pozdrav:)

    avatar

    10.06.2006. (06:21)    -   -   -   -  

  • saimon7

    Hej,ma kakve gluposti!Tvoj komentar me je oduševio(i ja volim duge komentare)pogotovu kad su ovako pisani.Prema svome mišljenju,stavu i iskustvu.Smisao komentara i jest u razmjeni nabrojenog,a ne u pametovanju,nadmudrivanju i vrijeđanju(nadam se da toga nema).Zaista si mi napisao kvalitetan komentar!Imaš zanimljivo i ispravno formirano mišljenje i stavove.Svaka čast!Priznajem čitajući tvoje postove i komentare i ja ostanem(slično kao ti s onim tipom na vratima)i počnem razmišljati i preispitivati se.Još uvijek sam u fazi sređivanja svoje nutrine,jer želim biti potpuno spremna na nešto novo,ponovo pravo(ajoš uvijek nisam).Neželim da me takva situacija zadesi nesređenu i konfuznu.Znam što želim i kako želim(ne mislim na fizički dio).Kad se to desi (i ako se desi naravno),želim biti potpuno spremna i otvorena,jer ja nemogu nikad i niučemu polovično živjeti.Kad volim,onda 100% volim,Kad radim,onda 100% radim.Ako ponovo budem nečija voljena žena,želim to biti u potpunosti.100%.Želim novo poglavlje života graditi od temelja:povjerenje,sigurnost,ljubav.Veo zaljubljenosti brzo nestane,a onda kompletnog sebe uložiti u istinske vrijednosti.Opet sory!Krenem pisati kratko i jasno,a vidi što ispadne:)Ali valjda riječi i služe da na njima ne štedimo u pozitivnom smislu:))Veliki pozdrav!!!

    avatar

    10.06.2006. (20:29)    -   -   -   -  

  • Salome

    "Kazem mu da nemam vremena za to jer pazite ovo gledam tenis zadnje lopte...
    I zatvorim mu vrata svoje duše.".-slobodno lektoriram

    Da je tražio 50 možda bih te drugačije čitala,ali 5 !Dala bih mu 5 da mi je ponudio ogrizak od jabuke,zgnječenog crva,ili list sa drveta....Oni kojima treba za piće i za drogu,ne idu od vrata do vrata (ne pokušavajte me razuvjeriti,NE IDU!).

    avatar

    11.06.2006. (09:35)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    bit ce bolje...kad mislimo da su nam sve ladje potonule, pojavi se nesto na horizontu sto nam da snagu....lijep ti i ugodan vikend zelim...

    avatar

    11.06.2006. (10:08)    -   -   -   -  

  • Break The Chains

    Ako ti kažeš da si pogriješio, vjerujem ti. Jedino ti znaš što si trebao napraviti. Pomoći takvom čovjeku ili ne? Pa ja mislim da je to stvar procjene i trenutnih osjećaja. Ima puno onih koji na taj način dobro žive, samo je pitanje da li ih možemo prepoznati ili ne. Ako smatraš da si pogriješio, nemoj drugi put napraviti istu grešku. Ako si na ovoj greški nešto naučio, onda nije bila uzaludna.
    Pozdrav tebi iz ( konačno ) suncem okupanog Varaždina.

    avatar

    12.06.2006. (09:09)    -   -   -   -  

  • SLIJEDI TRAG ANĐELA

    e sad.. znamo i ja i ti da si pogriješio.. a opet, mislim da bi u tom trenu i ja tako postupila.. a opet, ja bi možda krenula za njim, mene kad savjest stigne, jednostavno to moram popraviti ili nemam mira.. dugo, dugo..

    pusa!

    avatar

    12.06.2006. (09:10)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Često uradimo nešto pogrešno, zbog čega nam je poslije krivo.
    Ipak, u tvom slučaju ne vidim grešku, jer ti si barem shvatio...... imam osjećaj da si vrlo draga i osjećajna osoba, a takvi ne mogu biti loši, nipošto!

    avatar

    12.06.2006. (10:50)    -   -   -   -  

  • Tanja

    mislim da nisi pogriješio jer si nešto naučio....pozdrav:-))

    avatar

    13.06.2006. (09:03)    -   -   -   -  

  • Little Angel

    Ja iskreno mislim da ti ljudi ne moraju prosjačiti ako neće. No, ako ih kao male majka naučila da prosjače, to će rađe učiniti neg si nađu posao. To je jednostavno tako, nekima je predodređena sudbina takva kakva jest i ništa se ne može učiniti oko toga. Naravno, nije lako naći posao, no, još je lakše prosjačiti i ništa ne raditi.
    Ovih dana učim ko luda jer imam 10 ispita z položiti, a i još 2 u rujnu. Ne znam kako ću to sve stići.
    I još nešto, ne možeš uvijek nekom dati novac kad te zatraži tj. zamoli, moraš misliti i na sebe. Ja, npr., što se novca tiče. Uvijek imam samo jedva 10 kn za jesti cijeli dan i da zato dam prosjaku koji će zasigurno dobiti od nekih dobrih ljudi tih 10 kn. Ne, jednostavno ne. Da imam, možda bih dala, no, to je u vrlo rijetkim slučajevima. Posebno mrzim od svega kad vidim kako djeca prosjaču a nejdu u školu. A mogu. Pitam se kako socijalna služba može nikako ne reagirati, pa zar im nije posao zaštiti dječja prava??
    Vidimo se kad se vidimo. Pusa :)

    avatar

    13.06.2006. (11:02)    -   -   -   -  

  • Ksenija

    Baš tako se i ja osjećam. Stanujem prizemno i jako često mi zvone na vrata i ne dajem nikome . Možda je nekom baš i trebalo neznam, grize me savjest. Bili smo ja i suprug u jednom trgovačkom centru sjeli smo da popijemo kavu. Došla su dva djeteta od pet i šest godina. Jedan ima tenisice za tri broja veće, kupaće kačice i vunenu kapu na glavi a drugi ništa bolje obučen. Prebiru sitniš u prljavim ručicama i zbrajaju za pecivo. Konobarica za šankom slaže čaše i pravi se da ih ne vidi. Moj suprug se diže i pita mališane što bi pojeli a oni će stidljivo najprije prstom na pecivo a onda nekako sa zadrškom prema pizzi. Naravno da smo im kupili picu. Kažem mališanu da skine kapu pa nije mu valjda zima i on je skine meni za volju da bi se onda požalio kako ga je to sestra ofarbala i zato nosi kapu. Po izlasku iz trgovačkog centra vidjeli smo ih kako sjede za malim stolom u kutu napravljenom za djecu, jedu picu i gledaju televiziju. To mi je bio jedan od najljepših dana i neće me peči savjest radi ljudi koji mi zvone svaki dan, nisam ja ipak tako beščedna znam ja pomoči onome kome treba. Mislim da sam ti odgovorila na tvoje pitanje, I ti bi sigurno tako postupio neka te ne peče savjest.Baš tako se i ja osjećam. Stanujem prizemno i jako često mi zvone na vrata i ne dajem nikome . Možda je nekom baš i trebalo neznam, grize me savjest. Bili smo ja i suprug u jednom trgovačkom centru sjeli smo da popijemo kavu. Došla su dva djeteta od pet i šest godina. Jedan ima tenisice za tri broja veće, kupaće kačice i vunenu kapu na glavi a drugi ništa bolje obučen. Prebiru sitniš u prljavim ručicama i zbrajaju za pecivo. Konobarica za šankom slaže čaše i pravi se da ih ne vidi. Moj suprug se diže i pita mališane što bi pojeli a oni će stidljivo najprije prstom na pecivo a onda nekako sa zadrškom prema pizzi. Naravno da smo im kupili picu. Kažem mališanu da skine kapu pa nije mu valjda zima i on je skine meni za volju da bi se onda požalio kako ga je to sestra ofarbala i zato nosi kapu. Po izlasku iz trgovačkog centra vidjeli smo ih kako sjede za malim stolom u kutu napravljenom za djecu, jedu picu i gledaju televiziju. To mi je bio jedan od najljepših dana i neće me peči savjest radi ljudi koji mi zvone svaki dan, nisam ja ipak tako beščedna znam ja pomoči onome kome treba. Mislim da sam ti odgovorila na tvoje pitanje, I ti bi sigurno tako postupio neka te ne peče savjest Baš tako se i ja osjećam. Stanujem prizemno i jako često mi zvone na vrata i ne dajem nikome . Možda je nekom baš i trebalo neznam, grize me savjest. Bili smo ja i suprug u jednom trgovačkom centru sjeli smo da popijemo kavu. Došla su dva djeteta od pet i šest godina. Jedan ima tenisice za tri broja veće, kupaće kačice i vunenu kapu na glavi a drugi ništa bolje obučen. Prebiru sitniš u prljavim ručicama i zbrajaju za pecivo. Konobarica za šankom slaže čaše i pravi se da ih ne vidi. Moj suprug se diže i pita mališane što bi pojeli a oni će stidljivo najprije prstom na pecivo a onda nekako sa zadrškom prema pizzi. Naravno da smo im kupili picu. Kažem mališanu da skine kapu pa nije mu valjda zima i on je skine meni za volju da bi se onda požalio kako ga je to sestra ofarbala i zato nosi kapu. Po izlasku iz trgovačkog centra vidjeli smo ih kako sjede za malim stolom u kutu napravljenom za djecu, jedu picu i gledaju televiziju. To mi je bio jedan od najljepših dana i neće me peči savjest radi ljudi koji mi zvone svaki dan, nisam ja ipak tako beščedna znam ja pomoči onome kome treba. Mislim da sam ti odgovorila na tvoje pitanje, I ti bi sigurno tako postupio neka te ne peče savjest http://zksenija.blogspot.com/

    avatar

    13.06.2006. (17:52)    -   -   -   -  

  • Ksenija

    Moja velika isprika neznam kako se to desilo nije namjerno i molim te da to obrišeš jer ja naravno nemogu učinjeno vratiti. OPROSTI http://zksenija.blogspot.com/

    avatar

    13.06.2006. (17:55)    -   -   -   -  

  • Extion

    Ksenija hvala vam puno na komentaru, dirljiva prica, ne opterecujte se sa duplim komentarom, necu brisati, pa to je zaista najmanje bitno. Zelim ga imati tu da ga mogu jos koji put procitati :)

    avatar

    13.06.2006. (18:55)    -   -   -   -  

  • Sa okusom soli

    Ja mislim da je cilj postignut jer ti si se zagledao u dubinu sebe. Lijep pozdrav Extione. :)

    avatar

    16.06.2006. (15:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...